Sreća je…

Šta je sreća?

Sreća je jutro bez magle, kada jasno vidiš sunce. A opet, sreća je kad kroz maglu opet nazireš njegov sjaj.

Ona je dan bez sivih oblaka, sa nebom razastritim iznad nas kao plavi kišobran. I ona je, pored toga, kada u svakoj kapi kiše vidiš odraz svijeta pred kojim stojiš.

Sreća je, kada neko blizak potapše ti rame, kad osjeća da strepiš. A isto je tako, i kada sam znaš da možeš, samo sobom gonjen, da rasteš i da cvateš, i da stremiš.

Ona, ona je i kada ti neko obriše suze, i kada ona padaju same, iz radosti.

Sreća je, kad se nasmješi neko nepoznatat, na putu koji znaš, i kad ti neko poznat pokaže nepoznatim putem gdje da kročiš.

Sreća je, kada svijet, sav od sjaja, od rose, od bola, od mašte, prašine, može da potone ti u oči.

Ona postaje sve što u nju želiš da pretvoriš.