Mi smo ono što iznova činimo.
Vrlina, dakle, nije djelo već navika.
Naš karakter se u suštini sastoji iz naših navika.„Posiješ li misao, požnjećeš djelo; posiješ li djelo, požnjećeš naviku; posiješ li naviku, požnjećeš karakter; posiješ li karakter, požnjećeš sudbinu”, kaže stara izreka.
Navike su moćni faktori u našem životu. Pošto se ponavljaju, često u nesvjesnim obrascima, one su trajne, svakodnevne i izražavaju naš karakter i proizvod naše uspješnosti…Kao što je veliki učitelj Horas Man jednom rekao: „Navike su poput užadi. Svakoga dana u njih utkamo po jednu nit i ubrzo ih više ne možemo prekinuti. ” Lično se ne slažem sa posljednjim dijelom ove konstatacije. Znam da ih je mogu će prekinuti. Kao što mogu da se nauče, navike mogu i da se prekinu. Ali takođe znam da taj proces nije ni brz ni lak jer zahtjeva nevjerovatnu posvećenost.
Oni među nama koji su gledali kako je Apolo 11 poletio u kosmos bili su svjedoci scene kad je prvi čovjek zakoračio na Mjesec i vratio se na Zemlju. Superlativi poput „fantastično” ili „spektakularno” bili su nedovoljni pri svakom pokušaju da se opiše taj uzvišeni historijski trenutak. Međutim, da bi se spustili na drugu planetu, astronauti su zapravo morali da probiju nevjerovatnu Zemljinu gravitaciju. Više energije je potrošeno na tih prvih nekoliko minuta uzletanja i prvih nekoliko milja putovanja nego što je iskorišteno da bi se preletjelo narednih pola miliona milja.
Slično tome, i navike imaju nevjerovatnu gravitaciju – veću nego što mnogi ljudi shvataju ili žele da priznaju. Prekidanje duboko usađenih navika poput navike kašnjenja, navike nestrpljivosti, navike kritičnosti ili navike sebičnosti, koje narušavaju osnovne principe ljudske uspješnosti, zahtjeva više od volje i nekoliko manjih promjena u životu.
„Uzletanje” zahtjeva ogroman napor, ali jednom kada se oslobodim ogravitacije, naša sloboda poprima sasvim novu dimenziju.
Poput svake druge prirodne sile, gravitacija može da radi u našu korist ili na našu štetu. Gravitacija nekih naših navika može trenutno da nas spriječi u namjeri da odemo tamo gdje želimo. Istovremeno je to gravitacija koja naš svijet drži na okupu, održava planete u orbitama i red u kosmosu. To je moćna sila, i ukoliko je budemo uspješno koristili, onda ćemo gravitaciju navike moći da upotrebimo za kreiranje jedinstva i reda koji su neophodni za postizanje uspjeha u životu.
Kako definisati naviku?
Naviku možemo da definišemo kao presjek znanja, vještine i želje. Znanje je teoretska paradigma, šta činiti i zašto. Vještina je kako činiti. Želja je motivacija, željeti činiti. Da bismo u životu stekli naviku, potrebno je da imamo sve troje.
Promjena bića/gledišta je zahtjevan proces – biće mjenja gledište čime se zauzvrat mjenja i samo biće, i tako dalje, krećući se spiralom rasta naviše. Razvijajući znanje, vještinu i želju, možemo da dostignemo nove nivoe ličnog i međuljudskog uspjeha, jer razbijamo stare paradigme koje su godinama prestavljale izvor pseudosigurnosti.