Volim te, Majo.

Koliko često sam sebi u toku života rekla: Volim te?

Kada sam sebi, prije nekoliko dana postavila to pitanje, nisam mogla da odgovorim drugačije nego: Nijednom. Životareći usmjerena prema drugima, kao i mnogi drugi ljudi, i nemavši vremena da ga posvetim za tu samoljubav, pa čak ni u onim trenucima kada sam pred ogledalom, i radim na tome da se osjećam ljepše u svojoj koži, toga se nisam sjetila.

Mislila sam da je samoljubav njegovati svoje tijelo, iznuta i izvana, vitaminima, mineralima, hranom, kremama… Ustvari, mi ljudi se najmanje i hranimo, istinski, stvarima koje su vidljive. Stvarima koje su opipljive po sebi same. Mi se hranimo riječima, mi se osjećamo potpunim onda kada smo pobuđeni, kada smo zadovoljni, kada naša osjećanja, naša energija, lagano pulsira u nama, kada osjetimo svoju moć da utičemo na stvari i na ljude oko sebe, kada osjetimo svoju snagu da stvaramo lijepe stvari oko sebe, da stvaramo. Kada stvaramo, tek onda smo ostvareni.

Mi ljudi, oslonjeni tako na druge, i prečesto zaboravljamo koliko sami sebi trebamo da damo ono što od drugih očekujemo. I prečesto se uhvatimo da patimo zbog nečije nemogućnosti da nam pokaže ljubav i poštovanje, zbog nečije nemogućnosti da prevagne preko svog ponosa i svog bola i oprosti nam, a ustvari, mnoge stvari bi već odavno trebali da sami sebi oprostimo, sami sebi da pokažemo. I upravo, samo to nam fali.

Teško je povjerovati, ali, baš to nam fali. Fali nam iz tog razloga što je upravo to ono što najrijeđe dobijamo. Od ljudi možemo iznuditi i pohvale i pokude, ali ne i od sebe. Upravo zbog te usmjerenosti na druge, budući da sebe tako često tokom dana ni ne vidimo, i drugi su nam kao ogledala, koja nam, slučajno govore kako izgledamo, kako se osjećamo, mi zaboravljamo na sebe, na nas kroz koje i prolazi sav život. Kroz koji se prožima sve što smo prošli, i naslućuje sve kroz šta ćemo proći.

A treba, treba da stanemo, i krenemo od nas, kada smo bili još mali, neodnjegovani, nezaštićeni i nemoćni, i upravo tim nama kažemo, kao što sam ja rekla:

Volim te, mala djevojčice, koja sam bila.
Volim te, velika djevojko, koja sam postala.
Volim te, velika ženo, koja postaješ.