Vareško selo Oćevija: Kovačije i nakon stotinu godina obrađuju željezo Vareško selo Oćevija: Kovačije i nakon stotinu godina obrađuju željezo
Danas ovdje još možete vidjeti staru tehniku kovanja čelika uz pomoć snage vode. Nekoliko kovača se ne predaje i na tradicionalan način proizvode različite... Vareško selo Oćevija: Kovačije i nakon stotinu godina obrađuju željezo

Danas ovdje još možete vidjeti staru tehniku kovanja čelika uz pomoć snage vode. Nekoliko kovača se ne predaje i na tradicionalan način proizvode različite vrste poljoprivrednih alatki, posuđe, sjekire i druge alate koji su nadaleko poznati, pa čak i u Egiptu i Aziji

Vareš, bosanskohercegovački gradić, ta prelijepa planinska varoš, iz godine u godinu postaje sve atraktivnije mjesto za odmor. Mnogo je toga što se u Varešu može vidjeti i po čemu je poznat i privlačan. Kraljevski grad Bobovac, zelenilo planine Zvijezde, selo Duboštica koje je kralj Tvrtko smatrao riznicom svoga kraljevstva, odmaralište Doli, rijeka Orlja, drvena džamija u Karićima sagrađena 1716. godine, ljubaznost ovdašnjih ljudi, samo su neki od razloga da posjetite Vareš. A jedan od tih razloga, možda i najveći, jeste i Oćevija, selo u srcu planine u kojem se još živi životom istim kao i prije mnogo godina…

I danas postoje kovačije

Oćevija je selo na planini Zvijezdi, na pola puta između Vareša i Olova. Od Vareša je udaljeno 18, a od Olova 14 kilometara. Prema dostupnim historijskim podacima, Oćevija se prvi put spominje 1485. godine. Smješteno na obalama rijeke Oćevica, ovo selo je jedino mjesto u Evropi u kojem se i dan-danas topi i obrađuje željezo na srednjevjekovni, predindustrijski način. Kovačije, kako u Oćeviji zovu kovačnice, već su stotinama godina tradicija ovog kraja, a dostupni podaci govore da se u Varešu željezo obrađuje već hiljadama godina. Svojim proizvodima kovači iz Vareša i Oćevije snabdijevali su čak i Mletačku Republiku, ali i vojnike Osmanskog carstva.

Danas ovdje još možete vidjeti staru tehniku kovanja čelika uz pomoć snage vode. Nekoliko kovača se ne predaje i na tradicionalan način proizvode različite vrste poljoprivrednih alatki, posuđe, sjekire i druge alate koji su nadaleko poznati, pa čak i u Egiptu i Aziji. Prema pisanju Franje Franjkovića, u Bosni i Hercegovini je do 1887. godine bilo čak 127 kovačnica. Velik broj tih kovačnica nalazio se upravo u Varešu, njih 48, od toga čak šest u selu Oćevija. Kad su 1891. godine u Varešu počeli praviti peći za topljenje željeza, većina tih kovačnica je zatvorena, ali tri kovačnice u Oćeviji i danas rade. U tim porodicama tradicija kovačije prenosi se s koljena na koljeno. Kako pričaju, njihovi preci su ovdje radili i prije 500 godina i nikada se nijedan od njih nije bavio nekim drugim poslom osim poslom kovača. Kažu da će se tradicija i nastaviti, novi naraštaji spremni su učiti i čuvati naslijeđe.

Orlja i njezin kanjon

Oćevijske kovačnice su originalne. One imaju “uređaje” koje tjera vodena snaga. Glavna alatka je veliki klinasti čekić, težak oko 50 kg. On je nasađen na drvenu polugu čiji drugi kraj zahvaćaju pera velikog valjka, zvanog klada. Ispod čekića je nakovanj, također u obliku klina okrenutog prema gore. Kad se otvori vodena ustava, voda udara o žljebove okrećući valjak, a on onda podiže čekić koji se zatim, cijelom težinom spušta na nakovanj. “Što voda jače udara, ritam čekića je brži”, stoji zapisano o oćevijskim kovačnicama. Sve su to razlozi zbog kojih su kovačnice u Oćeviji proglašene nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine i postaju sve češća meta turista i sportista koji rado posjećuju ovaj kraj radi planinarenja i kampovanja.

Ipak, najčešći posjetioci su ljubitelji brdskog biciklizma. Spustovi od preko 20 kilometara, nepregledne borove šume ispresijecane makadamskim putevima i stazama, iz godine u godinu mame sve veći broj ljubitelja ovog sporta. Osim Oćevije, u svojoj vožnji nerijetko posjete i rijeku Orlju koja se nalazi u blizini a koja je specifična po svom kanjonu nepoznatom široj populaciji. Lijep i dubok kanjon razvijao se tokom hiljada godina. Veliki pad čini ovu rijeku vrlo brzom i s puno slapova. Istraživanja su pokazala da je rijeka Orlja zapravo voda koja nestaje u pećinskom kompleksu na Bijambarama.

Na vrhu kanjona posjetitelji mogu vidjeti i kameni most koji su mještani nazvali “Rimski most”. Niko ne zna tačno vrijeme njegove izgradnje, ali most ima takav oblik da ga je nemoguće preći s bilo kakvim vozilom…
Još bi se stranice i stranice novina dale ispisati o Varešu, Oćeviji i okolini. No, pravu sliku i potpuni ugođaj osjetit će samo oni koji se odvaže posjetiti, kako mnogi kažu, pravi raj na zemlji…

Tekst u cjelosti prenesen sa: novovrijeme.ba/ocevija-varesko-selo-kovacije-i-nakon-stotinu-godina-obradjuju-zeljezo/

Naj Vijesti

Na našem i Vašem pozitivnom portalu, bit ćete u mogućnosti čitati i gledati lijepe i inspirirajuće priče, novinarske članke, kolumne, pozitivne video klipove i mnoštvo drugih sadržaja, a sve u namjeri reanimiranja javnosti i stvaranja pozitivnog trenda.

<a></a><strong>Stomatološke usluge koje su uvek veoma tražene</strong>

Stomatološke usluge koje su uvek veoma tražene

Zdravlje aug 5, 2023 0

<a></a>Budite prepoznatljivi i ostavite mirisni trag

Budite prepoznatljivi i ostavite mirisni trag

Životni Stil aug 5, 2023 0

<a></a>Koji su temelji bezbednosti savremenog stanovanja

Koji su temelji bezbednosti savremenog stanovanja

Životni Stil maj 30, 2023 0

<a></a>Prepoznajte simptome stresa na vreme

Prepoznajte simptome stresa na vreme

Zdravlje maj 23, 2023 0