Ponekad osmijeh može biti izvor nečije radosti: Čari smijeha

Uobičajeno je da na smijeh gledamo samo kao na odraz raspoloženja, oblik ponašanja i instinktivnu aktivnost. Na vama je da se potrudite kako izmamiti i iskoristiti smijeh kako biste postigli sreću i uspjeh u životu.

Smijeh spada pod vještine jer umijeće je smijati se i u situacijama koje nisu smiješne, a baš to nam je potrebno za trajno blagostanje. Smijeh je vještina koju se može uvježbati, a služi za ostvarenje
zdravlja, dobrih međuljudskih odnosa, blagostanja, ljepote itd. Smijeh je umijeće. Smijeh je najmoćnija navika na svijetu.  Smijeh je lijek. Smijeh je sredstvo protiv nedaća. Smijeh je običaj, praksa, vježba. Smijeh je ispušni ili sigurnosni ventil naše duše. Smijeh je stvar odluke.

On izražava mnoge vrline: entuzijazam, strast, optimizam, nadu, dobročinstvo, ljubaznost, velikodušnost, darežljivost, nesebičnost, plemenitost, altruizam, suosjećanje, empatiju, pristojnost, ljupkost, radost, dobitak, zadovoljstvo, sreću… Sazvija vještine: za upravljanje emocijama, upravljanje stresom, komunikacije. Otklanja mnoge probleme kao što su: usamljenost, otuđenost, svađe.

Kaže se da je dan u kojem se nismo nasmijali promašen dan. I to je blago rečeno, jer stvarna istina je da su osmijesi i smijeh najbolje sredstvo za liječenje, oporavak, prevenciju, postignuća, privlačenje suprotnog spola i prijatelja, za prosperitet, uljepšavanje … za uspjeh u bilo čemu.

Kad god se borimo s bolešću ili imamo poteškoće u životu, većina nas se ne može smijati ili  smiješiti. Ovo zvuči normalno i logično, ali to nije ni mudro ni prirodno. Smijeh ne bi trebao biti samo posljedica, nego i uzrok. Drugim riječima, ne bismo se trebali smijati samo kad smo sretni i zdravi, nego da bismo bili sretni i zdravi. William James nije mogao to bolje izreći  kada je rekao da se ne smijemo jer smo sretni, već smo sretni jer se smijemo. Smijeh je lijek, koji nam je  po prirodi dan.  U našoj naravi je da se smijemo; pogledajte samo bebe i sebe kad ste bili mali. Smijanje nam je bilo prirodno kao dobar dan. Mogli smo se puno smijati kao djeca, možemo i sada. Smijanje je stvar odluke. Ne možemo se smijati jedino kada nismo u skladu sa svojom istinskom prirodom, kad zapostavljamo svoju dušu. Bez obzira na životne okolnosti, čim nahranimo svoju dušu i povežemo se s prirodom (svojom unutarnjom i vanjskom), smijeh i smijanje dolaze sami od sebe. A potom i sve ostale prirodne posljedice kao što su sreća i uspjeh.

U prosjeku, malo se dijete nasmije gotovo dvjesto puta dnevno, a odrasle osobe samo dvanaest, kažu stručnjaci. Jesi li ispod prosjeka?
Ako jesi, poduzmi nešto jer o tome ovisi tvoj život, tvoj uspjeh i sreća.  Zašto se mališani mogu toliko smijati? Možda se smiju nama, ali najvjerojatnije se smiju zato što još nisu opterećeni ni ograničeni razumom. Očito, smijeh nije plod razuma nego srca.

Nikako nije prirodno lijekovima rješavati probleme. Najprirodnije je ismijati vlastite nevolje. Čudno, ali to pomaže da nestanu. “Ako se mogu tome smijati, mogu to i prebroditi“, rekao je Bill Cosby. Ako možemo baciti svjetlo na neku mračnu situaciju, pronaći duhovitu stranu u naizgled neduhovitom, tada nam ta situacija više nije prijetnja. Humor nam daje drugu perspektivu na naše probleme, koja je otvorenija ka pronalaženju rješenja.

Ponekad je radost izvor osmijeha, no ponekad osmijeh može biti izvor radosti. Mi se ne smijemo jer imamo razloga za smijanje, mi se smijemo jer smo mi sami
razlog za smijanje.  Razlika je u biti umjesto imati.