PIŠE IRMA DOBRAČA: Sukob ‘RACIONALNOG’ uma i intuicije. KO JE UPRAVU?

I onda nastane sukob ‘racionalnog’ uma i intuicije. Emocije.
Ko je upravu?
Šta raditi?

Uvijek kada sam se nalazila u ovakvoj situaciji, a nalazila sam se često…vjerovatno kao i vi, bila sam u sukobu sama sa sobom. Zar to nije najgori sukob koji čovjek moze da ima?!

Sjećam se slučajeva kada sam slušala svoju neku logiku, i u mnogim situacijama logiku onih oko mene, i napravila takve odluke da sam okrenula leđa intuiciji, koja me je plačljivo gledala kako odlazim.

A ja sam odlazila sa dubokim osjećajem nelagodnosti, dok me je moj um ohrabljivao da radim pravu stvar.

Uvijek je bilo nazor. Funkcionisalo bi jedno vrijeme…i na kraju bi uvijek propalo. Čovjek ne može protiv sebe. Ustvari može, ali onda pliva uz rijeku. A uzvodno plivanje je uzaludno plivanje. Nesretno plivanje…

Nemojte me pogrešno shvatiti, ne govorim da trebamo isključiti svoj um i vrijednu racionalnosti, ali nemojte ni dopustiti da vam bilo ko, išta, a naročito vi sami sebi intuiciju zataška. Jer ona zna biti moćija nego ono što inače veličamo – naš um (koji svakako potpuno ne koristimo).

U slučajevima kada sam slušala intuiciju, pa i kada je logika držala neka druga vrata otvorena, stvari su se uvijek nekako složile na kraju. Nekako bi uvijek došle na svoje mjesto. A meni rahat u duši. Milina. Plivam, a osjećam da plivam u pravom pravcu. Pa i kada plivanje nije lahko, bar se ne borim sama sa sobom.

Ovo se može odnositi na bilo šta; djecu, razni odnosi, posao, koliko vegete staviti u grah itd…

Naravno, realnost zahtjeva da često napravite neki kompromis. Kako god…nemojte gušiti svoju intuiciju. Ohrabrite je. Slušajte je. Dopustitie da ona ohrabri vas… Vjerujte sebi.

I kada vas um napada za nešto za šta duboko u sebi osjećate da je ispravno, vi mu ovako recite; uredu, razumijem…to što govoriš ću uzeti u obzir, a sada, pusti me da plivam!

Tekst preuzet u cjelosti. Piše Irma Dobrača