Jedna sjajna misao kaže: Ti si prosjek pet ljudi s kojima provodiš najviše svog vremena (Džim Ron). Kažu da je najvažnija stvar koja je odredila životni put uspješnih ljudi “pravo društvo”. Ukoliko se družimo sa ljudima koji mrze naporan rad i nemaju želju da se razvijaju – zamislite samo koliko takvih ljudi poznajete – velika je šansa da ni mi sami nećemo ništa postići. Zato uspješni ljudi u svojoj mreži kontakata imaju dvije grupe ljudi: one koji im mogu pomoći da dosegnu novi nivo u razvoju i one koji ih sputavaju. Pametni ljudi se trude da što više vremena provedu udruštvu ljudi iz prve grupe, a da provode minimalno vrijeme uz ljude koji ih demotivišu.
Bez obzira koliko ljudi imate u svojoj mreži kontakata morate u svakom trenutku u životu imati ova tri tipa ljudi:
- Osobu stariju i uspješniju od sebe od koje ćete učiti,
- Osobu iz tvoje generacije s kojom ćete razmjenjivati ideje,
- Osobu mlađu od sebe koju ćete usmjeravati u životu i koja će vas tjerati da ostanete pun energije.
Možda je najbolji istorijski primjer za ovaj princip Aristotel – jedan od najbriljantnijih filozofa koji je to postao jer je stalno pred sebe stavljao nove izazove i usavršavao svoje talante. Razmjenjivao je ideje sa kolegama filozofima iz čuvene “Akademije”, učio od takođe poznatog mentora Platona, a podučavao je mladića koji će kasnije postati nezaobilazna figura u istoriji čovječanstva – Aleksandra Velikog. Uspješno okruženje nudi ljudima podršku, podsticaj i izazov koji nas pokreće da realizujemo svoje potencijale. Zato, ukoliko želite uspjeti izbjegavajte gomile i tražite one izuzetke zbog kojih ćete morati dati više od sebe. Ako se okružite pozitivnim ljudima koji vas pokreću, samo nebo je granica.