Oda radosti

Suce je, vani je hladno, na drvetu još poneki list. Vra­­bac kljuca okvir prozora. Sjedim, pijem kavu, jedna žlica na pola litre vode. Toplo mi je, iako peć slabo radi. Svi u obitelji smo zdra­­vi, rat nam je odnio imanje 1918., 1941., 1991., ali živimo svi. Nikad nisam imala kućnu pomoćnicu.
Perem, kuham, ribam, glačam, kad se tijekom dana sto puta sa­­­gneš da pokupiš sve iza kćeri, mu­­­ža, zeta, unuka, imaš struk kao mlada. Mi­­­ro­­vina taman za grijanje i struju, ostalo ostane za varivo, a na njemu sam odrasla.
ON. Sigurno me varao, ali va­­­rao je mene ili sebe? Kad god je varao, nije, jadnik, bio zadovoljan samim sobom. Kakav sirotan! Vra­­­­­­­­­titi se kući i opet biti s nama!
JA. Nisam varala. Odabrala sam ono što sam željela. Kako bi mi to jadno varanje moglo pomutiti sunce, toplu jutarnju kavu, osmijeh moje kćeri i najvećeg smisla moga života – moje unuke, mojega malenog bucmastog anđelčića? I, što će mi više? Imam sunce, drvo pred prozorom, vrapca na prozoru… Najveće zlo je gubitak nekoga svoga i bolest.
Spram toga, gubitak imetka i varanje, sitnice su.

Zadovoljna žena

Zahvaljujem vam na ovom toplom ljudskom pismu (koje ne traži ništa, čak ni odgovor), u ime svih onih koji su nesretni, a mogli bi biti sretni, onih dušom bolesnih, u ime onih koji su zaboravili čaroliju malih stvari što su nam na dohvat ruke, a ipak ih ne vidimo, onih koji su patili i gubili shvativši da je život važniji od smrti, u ime onih kojima je topla jutarnja kava (jedna žlica na pola litre vode), i vrapčić što veselo cvrkuće na prozoru, zahvalan za nekoliko mrvica – sreća…
Žena koja je u jednostavnosti shvatila sjaj i bijedu varanja i raskoš praštanja, koja ima dosta iako nema mnogo, i čijom kućom lepršaju mali anđeli i nastanjuju je dobri duhovi vaše obitelji.
Prodrli ste u svojoj skromnosti u – za mnoge – tajnu da nam život vraća samo ono što dajemo drugima, da je biti beskoristan isto što i rana smrt.
Ispod vašeg prozora sigurno se već razlistalo stablo, neko dobro i mirisno varivo krčka na štednjaku, a vrabac poput vjernog psića cvrkuće na prozoru. Mirovina je mala, ali za grijanje ima pa se toplina širi svuda oko vas!
Pozdrav!