Smij se grohotom, čak i kada se osjećaš previše bolesno, istrošeno ili umorno.
Smješkaj se, čak i kad pokušavaš da ne zaplačeš a suze ti zamagljuju pogled.
Vjeruj, čak i kad te srce preklinje da to ne radiš.
Pjevaj, čak i kad ljude zure u tebe i govore ti da su tvoje riječi smeće.
Budi okretan, čak i kad ne razaznaješ šta ti je pred očima.
Pokušaj, čak i kad te gledaju s podsmijehom.
Ljubi, čak i kad drugi gledaju.
Spavaj, čak i kad se bojiš onoga što snovi donose.
Trči, čak i kad osjećaš da ne možeš više ni korak napraviti.
I uvijek pamti, čak i kad ti sjećanja razdiru srce. Jer je upravo bol svih tvojih iskustava ono što te čini takvom osobom. A bez tvog iskustva – ti si samo obična prazna hartija, prazna poruka, nedovršena pjesma. Ono što te čini odvažnim je tvoja spremnost da proživiš kroz svoj užasan život i da sljedećeg dana hodaš visoko dignute glave. Stoga ne živi život u strahu. Snažniji si sada, nakon što su se desila sva sranja u tvom životu, nego što si bio prije nego što su počela.