Najvažnije je – slušati i uvažavati…
Ostanite mirni i ne shvaćajte provokacije osobno – teenageri su uznemireni mladi ljudi koji nastoje pronaći svoje stavove, vrijednosti, pravila i ograničenja, ispituju svoje i vaše granice, više od svega im je potrebno da ste na njihovoj strani u toj potrazi za identitetom.
Saslušajte dijete bez ubacivanja vaših primjedbi, kritika, savjeta; dok slušate, budite aktivni – gledajte teenagera u oči, pratite ono što govori kimanjem glave, verbalno ga podržavajte u pričanju – Jel? Ozbiljno? Što je dalje bilo? Stvarno? Aha…
Pokušajte postavljati prava pitanja – Kako si se ti tada osjećao? Nisam siguran da bi mi se svidjela ta situacija. Kako je s tobom? Da možeš ponoviti situaciju, što bi drugačije učninio?
Izbacite rečenice pametovanja – ‘Ti misliš da si najpametniji…’ ili ‘Kad me nećeš slušati već uvijek moraš po svom…, pa do ‘Jesam li ti rekla već 100 puta…’ i ‘Nemoj da te još jednom vidim da …’
Što češće i više pitajte vašeg teenagera za mišljenje o svakoj obiteljskoj situaciji ili problemu.
Dijete će se osjećati ravnopravno, a to je upravo ono čemu teži – biti osoba koju će ljudi doživljavati kao odraslu i zrelu.
Razgovarajte s djetetom onako kako pričate s nekim uvaženim i dragim gostom u vašoj kući – s poštovanjem i prijateljski. Dopustite mu slobodu da ima stavove i razmišljanja drugačija od vašeg – pokušajte ne vrijeđati se ako mu se vaše mišljenje o nečemu ne čini ispravnim ili ako ona ne želi biti kao vi… Zapravo je puno bolje da budete iskreni sa svojim teenagerom i kažete: ‘Stvarno, možda nisam u pravu. Trenutno nisam siguran niti da si ti u pravu. Vidjet ćemo kako će se situacija razvijati. U svakom slučaju, ne želim biti nepoučljiva. Stavovi i razmišljanja se mogu mijenjati. I ja ću ih promijeniti ako se uvjerim u suprotno.’
Ponašajte se onako kako biste htjeli da se vaše dijete ponaša prema vama.
Ne vičite ako ne želite da dijete ne viče na vas, ne psujte i ne podsjećajte ga na njegove greške jer vam sigurno ne bi bilo drago da netko pred vama reda gdje ste sve u životu pogriješili
Potražite pomoć obitelji ili prijatelja – ako smatrate da vaš teenager prelazi granice tolerancije i normalnog ponašanja pokušajte potražiti pomoć unutar uže ili šire obitelji, ili možda prijatelja koji imaju pozitivan i blizak odnos s njim; zamolite tu osobu da porazgovara s vašim teenagerom u vezi onoga što želite; razgovor može biti obavljen usput, dok skupa igraju biljar ili gledaju film ili peku roštilj kako se vaše dijete ne bi osjećalo kao na ispitivanju;
Potražite stručnu pomoć.
Ako vam se njegovo ili njezino ponašanje čini previše promjenjivim, izvan kontrole i ako primjećujete da je suviše depresivan ili pak presretan, ako raspoloženja jako osciliraju, ako je narušen san ili jelo, tada svakako potražite stručnu pomoć; najprije otiđite na razgovor kod psihologa , pedagoga ili terapeuta sami, a zatim ćete zajedno pronaći način kako privoljeti teenagera da dođe
Ovaj članak trenutno nema komentara
Prvi komentarišite članak