Miris somuna: Mirišu pekare, mirišu mahale i avlije

Mubarek mjesec ramazan, kojem se vjernici muslimanske vjeroispovijesti uvijek raduju i željno ga iščekuju, nezamisliv je bez mirisa somuna, koji se širi svakom mahalom.

Topli, okrugli i mekani hljeb posut sjemenkama ćurekota, neizostavan je dio svake iftarske sofre. A i ramazana, jer će svako reći da somun nije isti ostalih mjeseci u godinu kao u svetom mjesecu ramazanu.

Nepunih sat pred iftar, mali i veliki djeca i odrasli, u dugačkim redovima ispred sarajevskih pekara, čekaju na svoj somun. Ekipa agencije Anadolija našla se ispred pekare Alifakovac u istoimenom starom sarajevskom naselju, baš u vrijeme kupovine somuna za iftar.

Malo po malo, formirao se dugački red ispred pekare, dok su s druge strane pekare vreli i mirisni somuni izlazili iz krušne peći, da bi odmah bili pakovani u kesice i odlazili u ruke onih koji zbog njih tu dolaze iz svih dijelova Sarajeva.

Somuni uz ramazanski iftar zapravo i jesu, prije svega, sarajevska tradicija, mada ih ima i u nekim drugim dijelovima BiH. Pekari kažu da je to najjednostavnije pecivo, od brašna, soli, kvasa i vode. Ipak, tajna postoji, ali je samo najbolji znaju, i kod njih su najduži redovi. Somuna u Sarajevu ima tokom cijele godine, ali ovi ramazanski se tradicionalno razlikuju po crnim sjemenkama ćurekota kojima se pospu i koje im daju zamaman miris…

Jedan od onih kome nije teško čekati u redu za dobar somun je i Ramiz Turulja. Sa prijateljima ispred pekare Alifakovac on čeka somune već 19. ramazan.

“U istu pekaru dolazimo svaku noć. Ja s Dobrinje, drugi prijatelj s Malte, ima nas iz svih dijelova grada. Ovo je najbolji somun na planeti. Ramazan ne bi bio potpun bez Bećinog somuna. Zamisli kad 19 godina svaku noć za ramazan dođem ovdje i stojim u redu po sat vremena čekajući somun”, rekao je Turulja.

Sa njim dolaze i djeca. Trogodišnjii Ahmed čeka s ocem somune koji njegovoj porodici upotpune ramazan.

“Kako se posti čitav dan, ništa se ne jede i ne pije, i onda miris somuna u ramazanu dođe kao onaj Dolce&Gabbana. Ne može ništa mirisati kao somun pred iftar”, našalio se Turulja.

Ispred pekare je atmosfera koja najviše podsjeća na prazničnu. Ljudi uz prijatan razgovor i smijeh čekaju pecivo.

Vlasnik pekare Alifakovac Bećir Aljović pozvao je ekipu agencije Anadolija unutra, da svjedočimo procesu pravljenja somuna. Desetak radnika u isto vrijeme mijesi, slaže, peče i nosi somune. U jednakim, veoma kratkim vremenskim intervalima, nekoliko ispečenih somuna izvadi se iz pećnice i tako vruć somun, mekan, posebnoga mirisa, dospije do postača koji svaku noć čekaju pred pekarom. Potom se stavljaju novi i tako u krug.

Aljović se već više od 43 godine bavi pekarskim poslom.

“Tradicija je ostala. Meni je 58 godina, koliko sam ramazana dočekao, svake godine je velika gužva. Za Ramazan dnevno ode najmanje hiljadu somuna”, pojasnio je Aljović.

Po njegove somune dolaze ne samo ljudi iz cijelog grada, već ljudi iz cijelog svijeta. Kupuju i zaleđene nose čak i u Ameriku. Aljović kaže kako se trudi da održi kvalitet iz godine u godinu, kako bi ljudi nastavili dolaziti po somune baš kod njega.

Somuni su duh Sarajeva, po kojima je ovaj grad nadaleko poznat, mišljenja su Amir i Amar, koji su sa svojim papirnatim kesama i kupljenim somunima požurili kući na iftar.

“U ovoj pekari su somuni najbolji. Posebni su u ramazanu, jer tada se najviše prodaju, pa čaršija cijela miriše na njih”, kazao je Amar.

Izvor: Oslobodjenje