Kad hranimo svoju dušu, ona postaje velika, a mi postajemo velikodušni.

Kad hranimo svoju dušu, ona postaje velika, a mi postajemo velikodušni. Velikodušnost je plod duše, a ne uma ili nečeg drugog.Škrtost je plod uma.Velika duša je velikodušna. Prema tome, razviti velikodušnost podrazumijeva rad na duši a ne intelektu, prije svega njegovanje duše. Velikodušnost je izbor.
Velikodušnost se izražava kroz milosrđe, širokogrudnost, darežljivost, nesebičnost, plemenitost, altruizam, dobročinstvo, ljubaznost, suosjećanje, ljubav, empatiju, zahvalnost… Velikodušnost je velikodušnost samo onda kad je prirodna, bez predumišljaja i bez očekivanja:

• Ako smo velikodušni jer očekujemo nešto zauzvrat, onda to nije velikodušnost nego proračunatost.
• Ako smo velikodušni samo prema svojim bližnjima, onda to nije širokogrudnost nego uskogrudnost.
• Ako smo velikodušni samo prema drugima, onda to nije velikodušnost nego samopromocija, praviti se važan.
• Ako smo velikodušni samo ponekad, onda to nije velikodušnost nego grižnja savjesti ili površnost.
• Ako dajemo zbog osjećaja obveze, onda to nije istinska velikodušnost nego savjesnost – darovanje novaca na misi nije nužno pokazatelj velikodušnosti iako je hvalevrijedno.

Velikodušni ljudi misle velike misli zato jer su velikodušni, a nisu velikodušni jer imaju velike misli.
Velike misli su posljedica velikodušnosti a ne uzrok. Darežljivi su hrabri jer se ne boje puno dati, budući da znaju da ima puno više tamo otkud je to došlo. U svakome od nas je istodobno i velikodušnost i malodušnost, široko i usko srce.

Uzroci velikodušnosti:

• Optimizam
• Odvažnost
• Poznavanje kozmičkih i prirodnih zakona
• Skromnost
• Poniznost
• Ljubav prema drugima
• Radost
• Nesebičnost

Što dobivamo kad smo velikodušni:

• Po principu što sijemo, to i žanjemo, onome koji daje bit će dano (višestruko)
• Osjećaj uzvišenosti, topline, radosti, uzbuđenje, pozitivnost
• Velikodušnost čuva srce zdravim i hrani dušu
• Um neograničen za velike misli i dijela
• Milost

Tajna prosperiteta je da imamo zato što dajemo, a ne da dajemo zato što (ili tek kad) imamo.

Bezuvjetna velikodušnost

Jednoga dana, jedan bogataš dade korpu punu smeća jednom siromahu. Siromah mu se nasmija i ode negdje s korpom. Isprazni je, očisti i zatim napuni predivnim cvijećem. Vrati se tom istom bogatašu i dade mu tu istu korpu. Bogataš se začudi i reče: zašto mi daješ ovu korpu sada punu ovog predivnog cvijeća, kad sam ja tebi dao korpu punu smeća? A siromah mu odgovori: “SVAKO DAJE ONO ŠTO NOSI U SRCU“.