Istraživanje: Bosanci i Hercegovci žele pomirenje

U bosanskohercegovačkoj javnosti posljednjih mjeseci javne rasprave i medijsko praćenje događaja rezultirali su porastom podjela u političkom i javnom životu. Posebno zbog toga što se u rezultatima našeg istraživanja javlja i drugačija perspektiva, studija Sveučilišta u Edinburgu i CEIR-a objavljuje preliminarne rezultate istraživanja u ovom dokumentu.

Ispitivanje je obuhvatilo 13 gradova širom države: Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Stolac, Jajce, Tuzla, Srebrenica, Livno, Bijeljina, Brčko, Trebinje, Bihać i Teslić. Provedeno je u maju 2013. i s 2.606 obrađenih upitnika ovo istraživanje, koje povezuje stavove o pomirenju sa socijalnim porijeklom, među najvećim je društvenim istraživanjima napravljenim nakon nedavnog rata – i svakako projektirano da u najvećoj mjeri obuhvati različit obim lokaliteta i regija.

Istraživanje potvrđuje nedvosmislenu podršku za opsežan proces pomirenja koja je identificirana u prethodnom pilot-istraživanju iz 2012, koje je obuhvatilo 616 odgovora iz izbalansiranog uzorka konstitutivnih naroda u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci i Bugojnu. Kada potpuniji rezultati ovog drugog istraživanja budu objavljeni ovog mjeseca, predstavljat će najsnažniji dokument koji je do danas dostupan za procjenu stavova prema procesu pomirenja u Bosni i Hercegovini.

Političari i obični ljudi

Među najvažnijim rezultatima istraživanja nalaze se i ovi podaci: 77% ispitanika kaže da vjeruje da je proces pomirenja, koji bi bio osmišljen i koji bi se temeljio na povjerenju i iskrenosti u BiH, važan.

– Nastavnici i osobe koje predstavljaju sve i/ili nijednu nacionalnu grupu posebno imaju najviši procijenjeni potencijal u procesu pomirenja (72, odnosno 76,8% ispitanika ih je smatralo ili važnim ili veoma važnim za ovaj proces).

– Premda su ispitanici bili znatno manje skloni potencijalnoj ulozi koju bi u procesu pomirenja mogli imati političari (51,9% ih smatra važnim), velika većina snažno podržava proces u kome se političari ozbiljno bave mišljenjem običnih ljudi (76,8%).

– Podrška za aktivnosti koje promoviraju razumijevanje i poštovanje različitosti je velika (77,8%).

– Objavljivanjem potpunih rezultata studije bit će vidljivo da ovi podaci odražavaju javno mišljenje širom zemlje, s neznatnim varijacijama po gradovima.

Trošenje sredstava iz javnih budžeta na aktivnosti koje doprinose izgradnji razumijevanja među narodima i građanima, posebno među mladima i djecom školskog uzrasta, imaju veliku podršku javnosti.

Ovi rezultati su podsjetnik da većina stanovništva širom BiH – iz svih konstitutivnih naroda i izvan njih, od najreligioznijih do onih koji uopće nisu religiozni, svih uzrasta i profesija – shvaća potrebu za pomirenjem veoma ozbiljno. Mnogi pojedinci iz ovog raznolikog uzorka su razočarani učinkom političkih elita. Većina njih tvrdi da je ekonomski napredak trenutno važniji od društvenih ili političkih promjena. Međutim, također vjeruju da je proces pomirenja na nivou cijele države dovoljno važan da je vrijedan truda, te vjeruju da je važno uključiti široku lepezu sudionika kako bi ovaj proces mogao biti uspješan.

Kada je uzorak u pitanju, istraživači u ovom projektu promatrali su razlike koje se pojavljuju u odnosu na geografski položaj, religijsku ili nereligijsku identifikaciju, rod, naciju, ekonomski položaj, ratno iskustvo, starost, obrazovanje i naročito važno – percepciju o tome pripadaju li “većini” ili “manjini” u svome okruženju. Međutim, u oba spomenuta istraživanja uzorak nije primarno određen prema nacionalnom ili religijskom identitetu, niti prema razlikama u porijeklu. Svi anketirani, bez obzira na to pripadaju li nekome od konstitutivnih naroda ili ne, imaju usporediv opseg odgovora na pitanja o prioritetima pomirenja, a ono na šta ovo istraživanje ukazuje su donekle različite tendencije među različitim dijelovima populacije i na različitim lokacijama. Istraživanje je pokazalo da siromašniji građani nisu negativniji prema aktivnostima pomirenja, nego bogatiji, niti je slučaj da su manje obrazovani ispitanici negativniji nego oni s višim stupnjem obrazovanja.

Također je evidentno da se ne može pouzdano pretpostaviti da su građani u manjim, relativno jednonacionalnim sredinama manje otvoreni za saradnju nego građani u većim gradovima s tradicionalno miješanom populacijom.

– Ovo istraživanje ponovo potvrđuje izuzetno snažnu podršku pomirenju među religioznim ispitanicima, koju je pokazalo i pilot-istraživanje. Studija je, također, mogla identificirati načine na koje ispitanici koji sebe opisuju kao nereligiozne ispoljavaju snažnu posvećenost aktivnostima s ciljem pomirenja, posebno onima koje promoviraju građansko razumijevanje.

– Istraživanje, također kao i prethodno, potvrđuje izuzetno snažnu podršku aktivnostima pomirenja među bivšim vojnicima – ratnim veteranima.

– Penzioneri su se pokazali kao jedan od najjačih izvora potpore za aktivnosti pomirenja.

– Istraživanje, također, pokazuje određene stavove prema pomirenju koji, iako nisu generalno pozitivni, sugeriraju grupe s određenim stepenom skepticizma ili onih koji osjećaju nedostatak jake posvećenosti potrebi za pomirenjem.

– Istraživanje pokazuje da se promjena društva promatra kao manje žurna potreba u odnosu na ekonomsku ili političku promjenu.

– Dok mnogi ispitanici ukazuju na to da bi njihov grad trebao štititi prava manjina ili memorijalnih mjesta, broj onih koji smatraju da postoji potreba za procesom pomirenja na lokalnoj razini je znatno manji od broja onih koji smatraju da je važno pomirenje na razini Bosne i Hercegovine.

Penzioneri najpozitivniji

– Potpuniji rezultati istraživanja će pokazati da su mišljenja o važnosti procesa pomirenja u nekim gradovima neupitna, dok su na drugim mjestima s manje uvjerenja. Ovo istraživanje ukazuje na tendenciju da ispitanici s većim prihodima imaju u principu pozitivniji stav o pomirenju, ali i na to da su stabilna očekivanja u vezi s poslovnim perspektivama jače povezana s pozitivnim stavovima o pomirenju. Jedna od najpozitivnijih grupa ispitanika su penzioneri s relativno malim primanjima.

Istraživanje je bilo osmišljeno tako da se osobe same izjasne o svome nacionalnome i religijskom ili nereligijskom identitetu, te da kažu koliki značaj pridaju vlastitim identitetima u svom životu. Ogromna većina ispitanika (92,7%) identificirala se kao pripadnik ili pripadnica jednoga od tri konstitutivna naroda. Približno 8% ispitanika je naznačilo da nacionalni identitet uzimaju u obzir kada donose odluke o prijateljstvima i o svom privatnom životu. Postotak ispitanika koji su odabrali da svoj identitet opišu kao nepripadanje nijednom od tri konstitutivna naroda, odnosno koji se identificiraju kao nacionalne manjine ili koji nisu htjeli odgovoriti, bio je relativno mali: 7,3%. Ove grupe nisu ni izrazito religiozne niti izrazito nereligiozne.

Autori
Na studiji su radili George Wilkes sa Univerziteta u Edinburghu, Ana Zotova sa Univerziteta u Beogradu, Gorazd Andrejč sa Univerziteta u Cambridgeu, Zorica Kuburić sa Univerziteta u Novom Sadu, Marko Antonio Brkić, Sveučilište/Univerzitet Hercegovina u Mostaru, Muhamed Jusić iz Centra za napredne studije u Sarajevu, Zlatiborka Popov – Momčinović, Univerzitet u Istočnom Sarajevu, i Davor Marko, Univerzitet u Beogradu.

Izvor: Oslobodjenje.ba