I pad je let!

I pad je let, kažem ti.
Da nikada ne padaš, nikada ne bi bilo mogućnosti da oprobaš krila, i da ih, dok zrak kroz njih prolazi, dok kipti kroz njih, dok ih blago lomucka, osjetila kako jačaju, osjetila kako jača njihova mogućnost upravljanja, njihova sposobnost da se otisnu, i utisnu u nebo.

Ionako, krila ne koristiš dok hodaš. Kada bi ti ojačala, da pada nema?
Kada bi se inače i usudila da kročiš tako visoko, da nije život krojio te padove? Otkud bi ti došla snaga da se nađeš na rubu provalije, teško da bi to ikada sama sebi dozvolila. Zato, on ti to da. Život.
Da ti, da okusiš vjetar u punoj snazi, da ga sputaš među krila, i iskoristiš da se vineš, mnogo, mnogo dalje nego si ikada bila.

Svaki put kad padneš, sve dalje ćeš da stigneš.