Gordana Sarić: Ističem sve što je lijepo i plemenito

Pjesnikinja, prozni pisac, profesorica francuskog jezika, aktivna članica brojnih društava, organizatorka i voditeljica kulturnih manifestacija Gordana Sarić Hercegovka je porijeklom. Zbog ljubavi preselila je u Crnu Goru, ali nije zaboravila rodni Konjic i BiH u kojoj je provela najljepše godine, a svemu tome posvetila je i mnoge svoje pjesme. 

Piše: Sanda Hrkić

Gordana Sarić, po ocu Mađarica grofovskog porijekla, cijeli život posvetila je kulturi, umjetnosti i ljepoti. Od ranog djetinjstva bavila se umjetnošću, kroz školu, i bila članica raznih sekcija poput dramske, literarne, recitatorske, svirala je klavir, išla u hor…

Nakon što je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu upisala francuski i latinski jezik, uključila se u Kulturno umjetničko društvo Slobodan Princip Seljo. Tu je igrala uglavnom glavne uloge, a na gostovanjima u mnogim gradovima u Francuskoj glumila je na francuskom jeziku. Kao članica “Selje” sudjelovala je i na brojnim festivalima. Bila i dio ekipe omladinske emisije na Radio Sarajevu, te pisala poeziju.

Po završetku studija, u rodnom Konjicu Gordana je radila je kao profesorica francuskog jezika, a s glumom je nastavila i u amaterskom pozorištu “Neretva” i, između ostalog, bila nagrađena na festivalu dramskih amatera.

Ipak ljubav ju je odvela u Nikšić gdje i danas živi sa suprugom kardiologom Momčilom kojeg je upoznala u Sarajevu gdje su dijelili studenske dane.

Poeziji se vratila nešto kasnije i sredinom osamdaesetih godina  objavila prvu zbirku poezije.

– Sad imam 17 knjiga od toga dvije proze, tri dječije, a ostalo su knjige ljubavne poezije – kaže Agenciji FENA Sarić.

Izdvaja “Pjesmoslov” u kojem je za svako od trideset slova napisala pjesmu, a izučava se u redovnoj nastavi u Crnoj Gori, uz bukvar, u drugom razredu osnovne škole.

Gordana Sarić dobitnica je brojnih nagrada na teritoriji bivše Jugoslavije, gdje joj je i objavljivana poezija. Izdvaja nagradu za njegovanje klasike i romantizma u poeziji koju joj je tada dodijelio stručni žiri udruženih izdavača Srbije.

Uz sve pomenuto, volonterski se bavi organiziranjem priredbi, manifestacija, književnih večeri, koncerata…

– Čitav život posvetila sam umjetnosti, toj plemenitosti, ljudskosti, promoviranju ljudske duše. Svega što je lijepo, dobro i plemenito – kaže Sarić.

Po opredjeljenju je i humanista, pomaže kome god to može. Za sebe kaže da u ljudima uvijek traži ono što je dobro, a oni u njoj plemenitost i dobrotu.

– Imam svoj svijet ljepote i ne dam da me nešto poremeti. Družim se samo sa pozitivnim ljudima, negativnu ljudsku energiju odbacujem od sebe. Volim ljude i ljudi me vole zbog moje poziitivne energije – kazala je.

Iako je blizu sedme decenije života u duši se kaže osjeća mlado jer je pokreću plemenite stvari. Omiljeni joj je pjesnik Žak Prever i često ga citira
“Volimo se i živimo,
živimo i volimo se,
kasnije bit će kasno,
naš život to je sada…“

Sa sjetom u glasu prisjeća se rodnog Konjica. Tamo, kaže, više nikog nema. Ostale su joj tek pjesme o zavičaju:
“Usamljena lutam,
kao sjenka neka
Gledam ptice
i bagremov cvijet
i znam samo da me majka čeka,
njen dom topli
moj čitavi svijet…“

Prisjeća se i perioda kad je odbila posao režisera na TVSA, jer je tad već počela raditi u Konjici. Ubrzo se i udala, zavoljela Nikšić i Crnu Goru:
“Crna Goro bajkovita
U tebi sam našla dom
Sad si moja domovina
Osjećam u srcu svom….”

Upitana za ocjenu stanja u kulturi u Crnoj Gori i regionu, Sarić u svom stilu odgovara optimistično.

– Bila je kriza ali nadam se da idu bolji dani za kulturu. Imamo vrsne umjetnike, a većina njih teško živi. Ali, ko ima umjetnost u duši, lakše mu je – kaže Sarić i ističe da bi rado sudjelovala na kulturnim manifestacijama koje se održavaju u BiH.

Bračni par Momčilo i Gordana Sarić imaju dvoje djece, Natašu farmaceuta, Igora tehnologa i troje unučadi koje također uče plemenitosti, dobroti i ljubavi prema čovjeku.

Izvor: Fena