Kompletna Biblija napisanu na arapskom jeziku, dio Svetog pisma napisan rukom na turskom jeziku, što je jedini primjerak u svijetu, te prvo izdanje Osmana, Hasanaginice, dokument Burutlija Skender Paše iz 1486. godine, Muhamedov list napisan zlatom, dio su višetoljetnog kulturno-historijskog blaga koje čuva Samostan Duha svetoga.
Ugnježden u tišini šumovitih brda, već više od šest stoljeća samostan je svojevrsni čuvar grada Fojnice i vjerni hroničar nebrojenih dešavanja i znamenitih osoba koje obilježiše historiju Bosne i Hercegovine i ovoga kraja od “Kulina Bana do današnjih dana”.
Upravo franjevce kroz stoljeća njihova bivstvovanja u Bosni prati glas čuvara kulturno-historijskog naslijeđa, koje su često u nebrojenim nemilim događajima spasili od uništavanja, otuđenja ili propadanja. Tako i danas ovaj čuveni samostan “krije” mnoge vrijedne artefakte i historijske dokumente od neprocjenjive vrijednosti, kao i na hiljade knjiga od kojih neke sežu i u 15. i 16. stoljeće.
Samostan će svoje blago što ga franjevci čuvaše kroz vrijeme uskoro u cjelosti predstaviti i dati na uvid javnosti otvaranjem nove zgrade u koju su smješteni muzej, arhiv, umjetnička galerija, stara i nova biblioteka, te galerije numizmatike, filatelije i predmeta od srebra i zlata.
To je bio povod da novinarska ekipa Agencije Fena posjeti samostan i razgovara s kustosom muzeja fra Jankom Ljubosom, koji je i jedan od autora nedavno otvorene izložbe u samostanu posvećene obilježavanju Prvog svjetskog rata i Sarajevskog atentata.
Govoreći o tome otkud zapravo franjevci u Fojnici i samostan koji kao institucija opstoji već više od 650 godina, on navodi da je ovaj grad oduvijek bio, a i danas je bogat zlatom, bakrom, srebrom, živom i sličnom rudom. To je bio razlog koji je privukao radnike katoličke vjere, a koji su kasnije tražili da tu dođu i franjevci, najvjerovatnije iz Srebrenice. Oni su, naime, i u Srebrenicu također prethodno došli zbog rude kojom je taj kraj bogat.
“Kada su franjevci došli u Fojnicu, u gradu su napravili jednu malu crkvu i tu su se nastanili, gdje su dočekali i pad Bosne pod Osmansko carstvo. Mnogo je tada katolika pobjeglo, dok fratri predvođeni fra Anđelom Zvizdovićem nisu htjeli bježati. On je otišao preko brda na polje Milodraž na dogovor sa sultanom Mehmedom Fatihom II, gdje mu je potvrđeno da tu mogu ostati. O tome su načinili pismeni ugovor poznat kao Ahdnama”, ističe fra Janko.
Fratri su prije 550 godina došli na lokaciju današnjeg samostana, pod brdo Križ, gdje su u šumi odredili mali teren za samostan. Time je nastavljen njegov kontinuitet od 650 godina. Kroz ta stoljeća prikupljena je izuzetno bogata biblioteka, jer je u samostanu postojala škola, a i fratri su oduvijek prikupljali i čuvali knjige.
“Osim knjiga, sakupljani su različiti predmeti iz svakodnevnog života ljudi, te je time formiran muzej u samostanu. Muzej nam je često bio teška obaveza jer za njega nije bilo prostora, a predmete je trebalo sačuvati i produžiti im vijek trajanja. Ideja da se gradi nova zgrada muzeja kod fratara postoji već više od 50 godina”, navodi on.
Fratri su prije 13 godina htjeli zgradu koja je sastavni dio samostana renovirati, ali su im stručnjaci potvrdili da je njeno stanje izuzetno loše, te predložili njeno potpuno rušenje i izgradnju nove zgrade. To su u konačnici i učinili.
“U nju sada pomalo unosimo predmete muzejske vrijednosti. Kada je ovdje bio gvardijan fra Mirko Majdandžić on je završio prizemlje. Prije tri godine smo formirali galeriju umjetničkih slika, te smo napravili otvaranje tog dijela zgrade”, naglasio je fra Janko.
On najavljuje da će u maju biti završeni svi radovi s postavkama, kada će i biti upriličeno svečano otvaranje kompletne nove samostanske zgrade. Posebno je izdvojio odjel numizmatike za koju, kako navodi, mnogi stručnjaci kažu da će biti najbogatija zbirka u ovom dijelu Evrope i šire. Zbirka datira od samih početaka pravljenja novca i ukupno obuhvata više od 300 kilograma kovanica iz svih perioda.
Muzejska zbirka donosi posjetiocu detaljan uvid u nekadašnji način života ljudi s ovih područja, te se osim historijskih dokumenata mogu vidjeti različiti predmeti za tkanje, alat, nakit, narodna nošnja, prve kamere, satovi, pribor za brijanje i pušenje, vatreno i hladno oružje, različite posude, svjetiljke i muzički instrumenti.
Govoreći o jednom od kulturološki i historijski navrijednijih arhivskih primjeraka – Ahdnami koja će biti izložena u muzeju, fra Janko Ljubos podvlači da je samostan dobio certifikat o njenoj originalnosti od hrvatskog Instituta “Ruđer Bošković”, gdje je tri mjeseca ispitivana. Dokazano je da papir potiče iz tog vremena, što je potvrdilo njenu autentičnost.
Također, drugi najvrijedniji primjerak je plašt kojim je sultan Mehmed Fatih II ogrnuo fra Anđela Zvizdovića u znak dogovora. I za njega je dokazano da je original, napravljen od turske svile iz 1460-ih godina. Ujedno, za čuveni Fojnički grbovnik koji će također biti izložen u muzeju, smatra se da potiče iz 1340. godine.
Pošto je Fojnica bogata zlatom i srebrom, veoma rano još u 9. i 10. stoljeću tu su došli Dubrovčani koji su se bavili zanatstvom i bili veliki trgovci. U Fojnici su vadili zlato i prerađivali ga, a zatim gotove predmete prodavali. Obučili su domaće stanovništvo to isto raditi, te su vremenom fojnički zlatari postali poznati, a radili su i za samostan različite crkvene predmete ili korice knjiga učvršćivali srebrom. Ti se predmeti sada čiste i uređuju, nakon čega će biti izloženi u posebnom odjelu muzeja.
Fra Janko Ljubos smatra da bi zbog blaga koje posjeduje bilo jako dobro da samostan ima vlastiti restauratorski laboratrij, ali ocjenjuje da za tako nešto nemaju sredstava, niti stručnjaka.
“Nemamo mogućnost za tako nešto jer smo po svojoj strukturi siromašni. Nemamo nikakvih plaća, sredstava ili izvora. Samostan je prije bio najbogatiji, jer je imao ogromne šume, puno zemlje te krupne i sitne stoke, što je predstavljalo pravo bogatstvo. Danas nemamo ništa od toga, živimo isključivo od naših vjernika te njihovih dobrovoljnih priloga”, navodi on.
Predstavljajući galeriju umjetničkih slika gdje je trenutno izloženo 240 radova, a još ih je toliko u depou, fra Janko podsjeća da su se fratri od davnina također bavili kulturom i umjetnošću, te crkve ukrašavali različitim slikama i kipovima, a ujedno su često i sami slikali.
“Ja sam također bio ‘bolesnik od sakupljanja slika’, imao sam kolekciju s više od 150 umjetničkih djela. I ovdje je izloženo 50 slika iz moje zbirke, od 300-tinjak koliko ih ima u galeriji. Jedan fratar je u Sarajevu bio šef izdavačke kuće ‘Dobri pastir’ i on je angažirao Gabrijela Jurkića da mu ilustrira kalendar. Kasnije je sačuvao te originalne radove te ih donio u Fojnicu, gdje su sada izložene na cijelom spratu galerije”, naglašava on.
Samostan Duha svetoga može se pohvaliti i po svjetskim standardima uređenom i zaštićenom bibliotekom koja je po broju knjiga – njih oko 10.000 – među prvima u BiH. Podijeljena je na svjetsku i vjersku literaturu, a oboje na 26 glavnih odjela, što svjedoči da je biblioteka univerzalna. Religiozna je literatura mnogo bogatija od svjetske.
Fra Janko Ljubos od mnogih vrijednih izdanja posebno izdvaja kompletnu Bibliju napisanu na arapskom jeziku, te jedan dio Svetog pisma napisan rukom na turskom jeziku, što je jedini primjerak u svijetu. Tu je i prvo izdanje Osmana, Hasanaginice, bukvara, matematike, te rječnik na osam različitih jezika.
Također, u posjedu samostana je i dokument Burutlija Skender Paše iz 1486. godine, Muhamedov list napisan zlatom, kao i rukom napisani veliki pjevnici.
Muzej je izgrađen i uređen isključivo od donacija, najviše Vlade Republike Hrvatske, a značajnu pomoć dala je i Vlada Federacije BiH te Elektroprivreda BiH, koja je uvela svu instalaciju u vrijednosti višoj od 100.000 KM.
Izvor: Fena
Ovaj članak trenutno nema komentara
Prvi komentarišite članak