Bijeli luk kao savršena začinska biljka, ali i prava riznica zdravlja Bijeli luk kao savršena začinska biljka, ali i prava riznica zdravlja
Iako ga često koristimo, često zaboravljamo da je bijeli luk (allium sativum) ne samo savršena začinska biljka, već i prava riznica zdravlja. Milenijumima je... Bijeli luk kao savršena začinska biljka, ali i prava riznica zdravlja

Iako ga često koristimo, često zaboravljamo da je bijeli luk (allium sativum) ne samo savršena začinska biljka, već i prava riznica zdravlja. Milenijumima je korišćen u različitim kulturama kao najdelotvorniji prirodni lijek za najrazličitije bolesti. Iako mu je pradomovina srednja Azija, veoma su ga cijenili i dobro poznavali stari Indusi, Grci i Rimljani.

U našoj tradicionalnoj medicini bijeli luk zauzima posebno mjesto, njegov značaj je potvrdila i zvanična medicina sredinom prošlog vijeka. Sadrži više od 200 biološki aktivnih materija, smještenih najviše u njegovoj lukovici. Najviše ima eteričnih ulja, vitamina A, B1, B2 i C, od minerala kalijuma, gvožđa, sumpora, joda, kalcijuma, fosfora, selena, kao i amino-kiseline, enzime, polioze poput insulina, adenozin i alicin. Svi sastojci su u koncentrovanom obliku, tako da je ljekovit i u minimalnim količinama.

Naučno je dokazano da adenozin iz ove biljke sprečava stvaranje krvnih ugrušaka, dok organske komponente koje sadrže sumpor, smanjuju holesterol i preventivno sprečavaju razvoj malignih bolesti. Potvrđeno je i njegovo vazodilatatorno dejstvo, širi krvne sudove, naročito periferne, ali i glavne, očiju i nogu. Ovo je značajno za pojedine vrste glavobolja, bolne grčeve u potkoljenicama koji se javljaju kod starijih ljudi čak i nakon kraćih šetnji.

Iako ga često koristimo, često zaboravljamo da je bijeli luk (allium sativum) ne samo savršena začinska biljka, već i prava riznica zdravlja. Milenijumima je korišćen u različitim kulturama kao najdelotvorniji prirodni lijek za najrazličitije bolesti. Iako mu je pradomovina srednja Azija, veoma su ga cijenili i dobro poznavali stari Indusi, Grci i Rimljani.

U našoj tradicionalnoj medicini bijeli luk zauzima posebno mjesto, njegov značaj je potvrdila i zvanična medicina sredinom prošlog vijeka. Sadrži više od 200 biološki aktivnih materija, smještenih najviše u njegovoj lukovici. Najviše ima eteričnih ulja, vitamina A, B1, B2 i C, od minerala kalijuma, gvožđa, sumpora, joda, kalcijuma, fosfora, selena, kao i amino-kiseline, enzime, polioze poput insulina, adenozin i alicin. Svi sastojci su u koncentrovanom obliku, tako da je ljekovit i u minimalnim količinama.

Naučno je dokazano da adenozin iz ove biljke sprečava stvaranje krvnih ugrušaka, dok organske komponente koje sadrže sumpor, smanjuju holesterol i preventivno sprečavaju razvoj malignih bolesti. Potvrđeno je i njegovo vazodilatatorno dejstvo, širi krvne sudove, naročito periferne, ali i glavne, očiju i nogu. Ovo je značajno za pojedine vrste glavobolja, bolne grčeve u potkoljenicama koji se javljaju kod starijih ljudi čak i nakon kraćih šetnji.

Iako ga često koristimo, često zaboravljamo da je bijeli luk (allium sativum) ne samo savršena začinska biljka, već i prava riznica zdravlja. Milenijumima je korišćen u različitim kulturama kao najdelotvorniji prirodni lijek za najrazličitije bolesti. Iako mu je pradomovina srednja Azija, veoma su ga cijenili i dobro poznavali stari Indusi, Grci i Rimljani.

U našoj tradicionalnoj medicini bijeli luk zauzima posebno mjesto, njegov značaj je potvrdila i zvanična medicina sredinom prošlog vijeka. Sadrži više od 200 biološki aktivnih materija, smještenih najviše u njegovoj lukovici. Najviše ima eteričnih ulja, vitamina A, B1, B2 i C, od minerala kalijuma, gvožđa, sumpora, joda, kalcijuma, fosfora, selena, kao i amino-kiseline, enzime, polioze poput insulina, adenozin i alicin. Svi sastojci su u koncentrovanom obliku, tako da je ljekovit i u minimalnim količinama.

Naučno je dokazano da adenozin iz ove biljke sprečava stvaranje krvnih ugrušaka, dok organske komponente koje sadrže sumpor, smanjuju holesterol i preventivno sprečavaju razvoj malignih bolesti. Potvrđeno je i njegovo vazodilatatorno dejstvo, širi krvne sudove, naročito periferne, ali i glavne, očiju i nogu. Ovo je značajno za pojedine vrste glavobolja, bolne grčeve u potkoljenicama koji se javljaju kod starijih ljudi čak i nakon kraćih šetnji.

Izvor: Novosti

Nanny

Ovaj članak trenutno nema komentara

Prvi komentarišite članak

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *