Osvješćivanje misli i uvjerenja

Čim osjetimo stres, nezadovoljstvo, bol ili sputanost, trebamo preispitati uvjerenja koja su najčešće nesvjesna. Uzrok patnje leži u tome što slijepo vjerujemo mislima (vjerovanjima i uvjerenjima) i slijepo ih slijedimo. Tako ih nesvjesno uzdižemo na razinu istine. Isprobajte tehniku za povratak na mirno more.

Rad

Metoda nazvana jednostavno The Work (Rad) autorice Byron Katie usmjerena je na osvješćivanje misli i uvjerenja. Čim osjetimo stres, nezadovoljstvo, bol ili sputanost, kaže Katie, trebamo preispitati svoja uvjerenja koja su najčešće nesvjesna. Uzrok patnje leži u tome što slijepo vjerujemo mislima (vjerovanjima i uvjerenjima) i slijepo ih slijedimo. Tako ih nesvjesno uzdižemo na razinu istine.

Poruka Rada jest da svaku misao, tj. njezinu istinitost, treba preispitati. Čim osvijestimo kako sami sebi nanosimo bol, kako misli i patnja idu ruku pod ruku, u nama se međusobno potiču – nije više potrebno raditi ništa. Svjesnost o uzroku problema ujedno je i lijek za problem ili, kako Katie kaže: „Ne moram napustiti opterećujuća uvjerenja, ona napuštaju mene.“ Želite li da razmišljanje prestane, da se misao zaustavi? Zapišite je i ona će se zaustaviti, tvrdi autorica ove metode.

Nažalost, ni „glava“ ni razmišljanje ne pomažu nam mnogo u traženju istine, barem ne na početku rada s Radom. Naše misli proizvode imaginarnu stvarnost, same od sebe ne mogu doprijeti do istine. U prirodi ljudskog uma jest da stvara priče i onda ih potkrepljuje argumentima koji nisu nužno i istiniti. Naoko imamo valjane dokaze za nešto, no zapravo smo sve dalje od istine. Da bismo krenuli putem istine, priče moraju izaći iz glave i biti stavljene na papir da bi se mogla preispitati njihova istinitost. Upravo zato na papiru treba opisati problem u što kraćim rečenicama, ući u srž problema.

Kako napraviti vježbu

Čim su misao ili uvjerenje jasno formulirani, možemo početi s preispitivanjem. Ono se sastoji od četiri grupe pitanja.

1. Je li to istina? Odgovara li ovo uvjerenje mojoj dubokoj istini? Je li možda važno samo to da budem u pravu (ili mi je važnije da budem sretna)?

2. Mogu li biti apsolutno sigurna da je to istina? Odgovor na to pitanje treba doista osjetiti duboko u sebi. Ako smo na prvo pitanje odgovorili sa „da“, potrebno se dublje pozabaviti time i još jednom provjeriti odgovara li vaša istina stvarnosti. Često bismo htjeli da je nešto onakvo kakvim ga mi doživljavamo, ali stvarnost se ne prilagođava našim zahtjevima. „Glava postavlja pitanja, srce odgovara“, kaže Katie.

3. Kako se osjećam i kako reagiram kad vjerujem u istinitost izjave? Ovdje je potrebno zastati, osluhnuti i osjetiti. Gdje u tijelu osjećam odjek? Kako doživljavam sebe? Kako se osjećam? Kako se odnosim prema sebi? Kako se odnosim prema drugima? Odnosim li se podcjenjivački i osuđivački? Osjećam li se kao bespomoćna žrtva? Je li mi taj osjećaj poznat iz svakodnevnog života? Tjera li me prema hladnjaku, boci, cigareti ili drugoj vrsti kompenzacije?

4. Tko bih bila bez te misli? Kada mi ta misao ne bi bila dostupna, da to nisam nikad čula ili naučila, kako bih se onda osjećala u istoj situaciji? Kada ljudi odgovaraju iz dubine duše, često kažu: „Puno lakše“, „Slobodno“, „Sretno“…, ali naći odgovor na to pitanje na početku korištenja Rada veoma je teško. Prečvrsto smo vezani uz naša duboka uvjerenja pa nam je teško zamisliti kakav bi nam život bio bez njih. No moguće je doživjeti veliku promjenu, čak i spoznaju svojega istinskog ja, doživjeti ljubav, slobodu, sreću kao svoja prirodna stanja.

izvor:sensaklub.hr