Zmajevi iz izbjegličkog kampa Litva: Neka pobijedi bolji – život!

Dječacima iz izbjegličkog kampa Litva u blizini Banovića, koji su pravi zaljubljenici u fudbal, jučer je ispunjena jedna od najvećih želja. Donedavno su svoj omiljeni sport igrali tek nekom starom krpenjačom, a sada imaju svoje lopte i dresove.

Nakon posjete kampu Litva i objavljivanja priče o dječacima koji žive za fudbal i reprezentaciju Bosne i Hercegovine, uposlenici Anadolije, pogođeni teškom situacijom u kojoj ova djeca provode svoje djetinjstvo, odlučili su, koliko je moguće, uljepšati njihove dane.

Radosni povici

Uz pomoć prijatelja i prodavnice sportske opreme Eurobicco, skupili su novac, te Edvinu Kadriću, Emiru Topaloviću, Semiru Halčiću i njihovim drugovima odnijeli dresove i lopte. Urednik sportskog servisa agencije Anadolija za Balkan Bakir Tiro u kampu Litva uručio je poklone dječacima, koje su vatreni navijači „zmajeva” sa oduševljenjem prihvatili.

U graji najtužnijeg naselja u BiH čuli su se radosni povici „Sada možemo svi igrati”, „Ne moramo više posuđivati lopte”, „Nemoj da ih prašiš odmah da se ne isprljaju”… A, onda su ispričali kako ih je tekst objavljen o njima proslavio.

„Svi nas prepoznaju na ulici. Jedan gospodin iz Švicarske nas je kontaktirao putem Facebooka i rekao da je pogođen našom pričom. Odlučio je da nam ispuni želju i da nas odvede na utakmicu kada bude igrala reprezentacija. Već smo moj prijatelj i ja dobili odobrenje od roditelja da idemo”, kazao je uzbuđeno Edvin Kadrić, dodavši kako će Zmajeve gledati u augustu kada budu igrali prijateljsku utakmicu protiv reprezentacije Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu.

Od najmlađih dječačića, pa do starijih tinejdžera, svi su bili sretni u kampu tužnih i bolnih sudbina. Do jučer nisu imali nijednu svoju loptu, a sada kažu da ih imaju dovoljno da igraju i više utakmica u isto vrijeme.

„Dresove smo dobili u pravo vrijeme. Uskoro ćemo igrati i turnir u mjestu Višća. Sada možemo nastupiti kao prava ekipa”, rekao je Kadrić.

Dječaci i mladići iz Litve, ističu, sami su sebi zadali zadatak da ove godine naprave teren za treniranje i igranje fudbala u svom kampu. Svake godine raskrče smeće i pokose travu, ali to nije dovoljno. Voljeli bi da imaju betonski teren, kako bi na njemu „šutali loptu” tokom cijele godine, ali ne i u nedogled na tom mjestu, jer se nadaju da će se, napokon, svi vratiti u svoje još uvijek uništene domove u Podrinju.

Trofej za plemenitost

“Uvijek sami napravimo teren, ali to nije dovoljno. Ovdje treba dovesti bager, koji bi raskrčio ovo rastinje, da bi se izlio beton. Spremni smo napraviti radnu akciju, ali ne možemo baš sve sami”, pojasnio je pomalo stidljivo Kadrić, podsjetivši da su im golovi, koje su napravili od drva, ukradeni.

Fudbalerima iz Litve uposlenici AA dodijelili su i mali trofej za plemenitost i dobrotu, poželivši im da se u što skorije vrijeme okončaju njihovi izbjeglički dani, te da sretniju budućnost sa svojim najmilijima grade na ognjištima svojih porodica.

Dječaci, od kojih je većina i rođena u izbjegličkom kampu, odmah su razdragano obukli dresove, ali su ipak odlučili da lopte još uvijek “ne prljaju”. Kažu, čuvat će ih dok se ne skupe svi, da odigraju utakmicu na svom improviziranom terenu. Neka pobijedi bolji – život!

Tekst u cjelosti prenesen sa: Oslobodjenje.ba