Utrošimo snagu na stvaranje onoga što želimo

Kao ishod negativnih, bolnih i sramnih iskustava iz djetinjstva,
plašimo se sudjelovati,
boriti se za ono što istinski želimo i za čime žudimo.
Plašimo se odbijanja,
plašimo se ispasti glupi,
plašimo se gubitka obraza,
plašimo se da će drugi otkriti naše ranjive tačke i povrijediti nas.
Pasivnost je ishod tih strahova.
Pristajemo na manje nego što želimo,
dopuštamo da nam sude drugi koji su uzeli ono što mi hoćemo.
Nemamo hrabrosti da želimo,
niti samodiscipline da nešto stvorimo.
Na kraju svu našu snagu potrošimo štiteći sami sebe od raznih demona,
proizvodá naših umova,
umjesto da tu snagu utrošimo na stvaranje onoga što želimo.