Svemir vas podržava i sve će na kraju biti u redu

Bez obzira kako se činilo na prvi pogled golim okom, život je u svom čistom neiskvarenom obliku (bez naše filozofije „život je patnja, a onda umreš“ kojom ga prekrivamo) je ključajući kotao mogućnosti sastavljen od čiste, savršene ljubavi.

Činjenica da i dalje vidimo bol, ograničenja i smrt je dokaz da uopće ne razumijemo stvarnost.

Fokusiramo se na vrlo uzak krug iskustava, potpuno negirajući mnoge dimenzije iza pet fizičkih osjetila.

Naše neznanje je generiralo pogled na svijet temeljen isključivo na problemima, strahu i zaštiti sebe od svega što bi moglo krenuti pogrešno.

To nas je dovelo do odvajanja od cjeline i vjerovanja da je ovaj ograničeni vizir ispunjen individualnim bićima jedino što imamo.

Ali dominirajuća „život je patnja, a onda umreš“ paradigma je ništa nego fiktivna priča, izmišljeni paket laži u koje smo se uvjeravali zadnjih cca. 40,000 godina.

Poput radio signala, naše misli emitiraju naša vjerovanja i očekivanja u kvantno polje (ili ono što ja volim nazvati polje potencijala, PP) i vraćaju natrag u naš život iste takve vibracije.

Kvantni fizičari su dokazali da je nemoguće gledati u nešto bez utjecaja na tu stvar koju gledamo.

To se naziva efekt promatrača i dok baca sjenu na sve što smo mislili da znamo, zapravo je vrlo uzbudljivo jer to znači da:

1. Nismo zarobljeni u 3-D stvarnosti za koju mislimo da je „to“

2. Nismo bespomoćne žrtve

3. Postoji cijeli niz multidimenzija koje samo čekaju na nas

Ono što znamo jest da sve što smatramo objektivnim svijetom nije ništa nego odraz onoga što postoji unutar svijesti koja vrši observaciju.

Totalno je super što vaše misli vladaju ovakvom vrstom utjecaja. To znači vi i relativno aktivna mašta možete stvoriti skoro sve što poželite. Time što šaljete svoje misli u kvantno polje kao skaute, one donose natrag najrazličitije vrste nagrada.

Prava stvarnost (da smo svi jedno, da je svijet pun obilja i ugodnosti i da je ljubav konačni odgovor) počinje izranjati u srcima i umovima pojedinaca diljem planete, pojedinaca koji ustaju i proglašavaju: „Ovo ne može biti u redu. Mora postojati bolji način!“

Po mom mišljenju postoje samo dvije stvari koje moramo znati:

1. Svemir nas podržava

2. Sve će na kraju biti u redu

To je samo 10 riječi. Sve ostalo je samo velika smicalica u koju smo, u našim krivo usmjerenim mislima, poslali skaute da dobave nešto iz polja beskonačnog potencijala. Itko tko je ikada odjenuo tajice razumije tu stvarnost. Ugurali smo svoje lijepo i veliko sebe – naš zračeći multidimenzionalni duh – u usku i često neudobnu odjeću zvanu tijelo.

Kao bebe prilagođavamo se odraslima oko nas. Vidimo što ih privlači, kako se ponašaju, što odbijaju i što cijene. Rano učimo što je lijepo, a što nije. Učimo što da mislimo i osjećamo prema bogu zvanom novac. Primjećujemo da istog trena kada se razbolimo vode nas doktoru koji nam kaže da nam treba nešto izvan nas da ozdravimo.

Kada se rodimo mi smo divovski generatori. Zračimo našom čistom energijom svjetla i neusporedive radosti. Na neki način izgledamo kao dupini jer šaljemo naš specijalni sonar bezuvjetne ljubavi.

Kada ovaj sonar bezuvjetne ljubavi naiđe na neiscijeljena mjesta u našoj kulturi, ona mjesta gdje se stvorilo nepovjerenje ili gdje je radost odbačena, sonar odskače natrag i šalje nam nepoznatu informaciju, informaciju koja nije ljubav.

Kada se naša bezgranična radost sudari s tim rigidnim vjerovanjima i „zadebljalim“ emocijama, brzo učimo kako se uskladiti s energijama, vjerovanjima i razmišljanjima naše kulture. Smatramo ta vjerovanja bogovima, bojimo ih se, vjerujemo im i potpuno im se pokoravamo bez ijedne riječi protesta.

Ovo je 5 najpopularnijih:

1. Svijet je pokvareno mjesto

Naš zadatak je da se naoružamo i radimo do iznemoglosti kako bi bili korak ispred terorista, opasnih bakterija, disfunkcionalnih maćeha i naravno zombija.

***

Nemamo se čega bojati. Kao što nam „Tečaj o čudima“ konstantno ponavlja: “Preuzimamo ogroman teret na sebe s našim ludim vjerovanjem da su bol i grijeh stvarni. Bol nema svrhu ni namjeru i time ni moć da išta postigne.“

2. Život mi se događa

„Ja sam nevini promatrač, jadna žrtva okolnosti, vremenskih prilika, bolesti i još gore, moje osobne disfunkcije. Vanjski događaji (oni iz broja 1) konstantno me šamaraju. Najbolje što mogu je naučiti nositi s tim vanjskim događajima.“

***

“Život proizlazi iz mene. Ja stvaram svijet sa svojim mislima, svojim uvjerenjima i sa svojom energetskom frekvencijom.”

3. Događanja se zbivaju; stoga, osjećam se loše

Većina naših misli i osjećaja je programirano od strane kulture u kojoj smo odgajani. Obučavani smo u vrlo ranoj dobi što nas čini sretnima, koji događaji proizvode određene emocije i kako trebamo iznijeti naša raspoloženja.

Mi smo obučeni da iskusimo emocije tuge, da okrivljavamo vanjske događaje za te emocije i da plačemo i jaučemo zbog nepravednosti svega toga. Mi smo obučeni da ne očekujemo dobre stvari. U stvari, svi odgovorni ljudi znaju da se loše stvari jednostavno događaju.

Nedavno sam imala smrtni slučaj u mojoj obitelji. Smrt, kao što znate, ima prilično lošu reputaciju.  Bilo je očito da mala djeca, ona ispod 12 godina, nisu na smrt gledala isto kao i odrasli. No, nakon promatranja svojih roditelja, brzo su naučila odgovarajući scenarij.

Mi smo osposobljeni da brinemo o smrti, o bolesti, o tome da li se sviđamo nekome, o oskudici. Mi smo utrenirani da brinemo o svemu i svačemu. Bez tog treninga, radost mi je prirodno stanje.

4. Bog je entitet izvan mene

Bog je Izvor, Apsolut, i Božanska Osoba i sveprožimajuća energija, svjedok i vodič u nama, energija ljubavi koja teče kroz mene, održava me i okružuje svjetlom. Iako je to nemoguće definirati ili opisati riječima, to “X zračenje”, kao što ga pjesnik Stephen Mitchell naziva – bezvremenska stvarnost koja uzrokuje postojanje svega.

5. Bez boli, nema dobitka

Nužnost boli i patnje je živa mitologija isprepletena s našom kulturom. Mi smo navikli živjeti paradigmu “život je loš” tako da ne možemo uvidjeti kako je moguća druga stvarnost, sretna stvarnost.  Bol, usamljenost i strah su kontekst unutar kojeg živimo naše živote.

Toliko smo uvjetovani da se valjamo u bijedi da nam se koncept sretnog, zabavnog života čini nemoguć pa čak i neprirodan. Naravno, povremeno ima sretnih događaja. Veselimo se blagdanima i rođendanima i vremenu kada izbivamo s posla. No, teško da možemo vjerovati kako je sreća moguća 24 – 7.

Paradigma “život je loš” nije ništa drugo nego loša navika, rutina u kojoj smo otkako su naši roditelji prvi put inzistirali da se ponašamo u skladu s našom dobi.  Traženje boli nije ništa drugo nego grubi neodgovorni način gledanja na svijet. Nema razloga da se mučimo.

Nakon što se predamo univerzalnom tijeku života – viša sila će preuzeti i pozabaviti se detaljima.

Kada maknemo tugu s prijestolja, blaženstvo je naše prirodno stanje bića.

Izvor: healyourlife

Prenosi: Atma