Sve što treba da znam naučio sam još u vrtiću

Sve što treba da znam o tome kako treba živjeti, šta raditi i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pijesku dječjeg igrališta. A evo šta sam tamo naučio:

• Sve podijeli sa drugima.
• Igraj pošteno.
• Ne muči ljude.
• Svaku stvar vrati gdje si je našao.
• Počisti za sobom.
• Ne uzimaj ono što nije tvoje.
• Kada nekoga povrijediš, izvini mu se.
• Peri ruke prije jela.
• Pusti vodu u toaletu.
• Topli keks i hladno mlijeko su zdravi.
• Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi – svaki dan od svega pomalo.
• Svakog poslijepodneva odspavaj.
• Kad izađeš u svijet, budi oprezan u saobraćaju, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svog druga.
• Ne zaboravi da čudo postoji. Sjeti se sjemenke u plastičnoj čašici: korijen je krenuo u dubinu, stabljika u visinu, niko ne zna zašto i kako, ali tako je sa svima nama.
• Zlatne ribice, hrčci, bijeli miševi, čak i sjemenke iz plastične čašice – jednom moraju da umru. I mi ćemo.
• A zatim se sjetite svojih prvih slikovnica i prve riječi koju smo naučili – najveće i najvažnije od svih riječi – VIDI.

Sve što treba da znate sadržano je negdje u ovom spisku. I zlatno pravilo, i ljubav, i temeljna pravila higijene. Ekologija i politika, ravnopravnost i zdrav život. Uzmite bilo koje od tih pravila, dodajte mu teške, odrasle i zvučne riječi i primjenite na život svoje porodice, posao, državnu politiku, svijet u kome živimo – i vidjećete da će pravilo ostati jasno, tačno i čvrsto.

Robert Fulgam