Iskren osmijeh karakterišu sužene oči i otvorena usta, dok smijeh koji podsjeća na bebin plač krije nervozu i uglavnom služi da prikrijemo neprijatnu situaciju
I na osnovu smijeha možemo mnogo toga da zaključimo o nekoj osobi. Britanka Džudi Džejms, stručnjak za govor tijela, detaljno je analizirala smijeh i ustanovila da svako ima poseban stil smijeha, a da od toga kako se osjećamo zavisi koliko glasno ćemo se smijati.
Na primjer, smijeh koji podsjeća na bebin plač otkriva nervoznu osobu, a blago razvučene usne ukazuju na tugu i pretvaranje.
“Nevjerovatno je šta sve osmijeh otkriva, čak i ono što ne želimo da pokažemo okolini”, rekla je Džejmsova. “Recimo, iskren osmijeh karakterišu sužene oči i otvorena usta, dok je za suzdržane osobe vezan sakriven i potisnut osmijeh.”
* Glasan smijeh karakterističan je za impulsivne ljude. Dubok je i glasan, a obično propraćen sakrivanjem usta rukom kod osoba koje žele da sakriju osjećaj sramote. Ljudi koji se ovako smiju su spontani, ali kasnije požale zbog svojih postupaka što je vidljivo upravo u tom prekrivanju usta.
* Bučan smijeh propraćen je visokim tonovima i nekontrolisanim izrazima lica imaju realni, društveni i zabavni ljudi. Džejsova tvrdi da ispuštanje neobičnih zvukova čini da smijeh ovakvih osoba bude zarazan, što ih čini omiljenima u društvu.
* Džejsova je “registrovala” i osmijeh koji traži pažnju. Njegove odlike su visoki tonovi, kreštav glas i preširok osmijeh. U potpunosti je neprirodan, što kod većine izaziva neodobravanje, upravo suprotno od onoga što “vlasnici” ovog osmijeha žele, a to je da budu primijećeni i da im se svi dive.
* Potisnut smijeh je tih i karakterističan za ljude koji rade u strogim uslovima, pa su morali da nauče da se kontrolišu. Oni često imaju dobar smisao za humor, ali ukoliko moraju da ga kriju, tvrdi Džejmsova, to može loše da se odrazi na njihovu psihu.
* Nervozan smijeh podsjeća na bebin plač, a na licu se smjenjuju osjećanja sreće i tuge. Pojavljuje se uglavnom u trenucima u kojima nastojimo da smijehom prikrijemo neprijatnu situaciju, ali uglavnom se dovodi u vezu sa nervoznim ljudima.
* Prikriven osmijeh je poput lonca u kojem sve vri. Nastaje tako što pokušavamo da u neprikladnoj situaciji sakrijemo smijeh. Povezuje se sa osjećajem krivice i neposlušnosti, a odaju ga crveno i naduvano lice.
* Za smijuljenje je karakteristično često naginjanje naprijed, što može da bude veoma zarazno, a nerijetko ono je znak stidljivosti.
* Osmijeh sa odobrenjem je vrsta osmijeha sa zakašnjenjem. Šta to znači? Ljudi počinju da se smiju tak kada i drugi to učine, što znači da se ne smiju zato što im je nešto smiješno već radi drugih.
* Namješten osmijeh propraćen je poluotvorenim ustima, ali ne i zvucima. Najčešće je riječ o izrazu pristojnosti, jer iza njega se ne krije stvarna radost. Džejsova kaže da ovaj osmijeh najčešće možemo da vidimo na fotografijama.
Izvor: Novosti