Jedini lijek za bolesno srce je srce koje voli

Vladimir Almazov, istaknuti ruski kardiolog, u svom kabinetu drži posudu s ljudskim srcem očuvanim u alkoholu. Svi njegovi studenti znaju pozadinu te priče sa srcem.

U ranim 50-im, kada je dr Almazov još uvek bio student četvrte godine na medicinskom institutu u St. Peterburgu, u kliniku je dovezena mlada žena na kliniku sa dijagnozom subakutnog bakterijskog endokarditisa.

Čak i danas, ova zastrašujuća bolest ima vrlo visok procenat smrtnosti, a tada je fatalan ishod bio gotovo siguran.

Smatralo se da devojci nema pomoći – srce joj je postajalo sve slabije, uz konstantno povišenu tremperaturu.

Devojku su pregledali svi najbolji profesori, ali bez pozitivnog učinka. Tokom tih pregleda uz profesore je bio i čitav niz stažista. Jedan od njih je bio i kolega dr Alamazova, tada na glasu kao vrlo vrijedan i talentovan student.

On nije predložio nikakvu revolucionarnu metodu za liječenje endokarditisa, niti bilo šta slično,on se jednostavno zaljubio u umiruću devojku.

Stažista ju je posjećivao svaki dan i donosio joj cvijeće. S vremenom se i ona zaljubila u njega i polako, ali sigurno počela da se  oporavlja.

Vjenčali su se, dobili djecu, i pozvali doktore koji su je liječili na njihovu srebrnu svadbu.

Nakon mnogo dugih i sretnih godina kada je ona ležala na samrti, ostavila je svoje srce medicinskom instutu u St. Peterburgu.

Tamo će ostati zauvek očuvano kao podsetnik da bolesno srce može da izleči jedino srce koje voli.

Izvor:Family