FOTO: Grad Živinice

Općina Živinice zauzima sjeveroistočni dio Bosne i Hercegovine. Teritorij općine Živinice je smješten u kotlini gornjeg toka rijeke Spreče, koja je okružene planinama: Konjuh, Bišina, Majevica i Ozren. U sprečanskom polju ispod legendarne planine Konjuh na nadmorskoj visini od 213 metara, nalazi se grad Živinice sa oko 10.500 stanovnika (prema zadnjem popisu), poslijeratnih dešavanja taj se broj udvostručio tako da se smatra da trenutno živi oko 20 hiljade stanovnika, udaljen je  od Tuzle 17 km. Područje općine zahvata površinu od 281 km2 i na tom prostoru krajem 1991. godine živi54.653  stanovnika,(danas se taj broj znatno povećao). Općina Živinice je jedna od najgušće naseljenih općina po metru kvadratnom u BiH.

Postoji nekoliko priča o nastanku općine Živinice.

Prva priča po Škariću pretpostavlja da se selo Živinice nalazilo u granicama župe Soli kao starina vlastelina Živinčica. Druga verzija po Dr. Ademu Handžicu govori da se to selo u doba dolaska Turaka nije uopste nazivalo Živinice, nego Tatarice i da se nalazilo u župi (odnosno nahiji) Drametini, odnosno Dramesini. Naziv Živinice je poznijeg datuma, jer se jos sredinom XVIII vijeka to selo nazivalo Tatarice, a negdje Tatarice ili Živinice. Treća verzija po M. Hadžijahiću govori  da se 1764. godine u osmanskom dokumentu spominju Živinice, nazvane Uskopči (vjerovatno Oskovci) u nahiji Tuzla.

Sigurno je, međutim, da naziv Živinice nije stariji od XVIII vijeka.

Mogu slobodno reći  da je u stećcima i tajna Živinica. Ukoliko želite da upoznate neke od tajni Živinica, obavezno posjetite neku od lokacija tih jedinstvenih i neponovljivih nadgrobnih spomenika, koji  predstavljaju jednu od najzanimljivijih i najznačajnijih pojava u kulturi i historiji srednjovjekovne Bosne, a  na području Živinica ima ih oko 300, najviše u Sprečkom polju (D.Lukavica, Repuh), Đurđevik, Djedino. Jedan od najzanimljivijih stećaka na području općine Živinice, na kojem je prikazana kombinacija konja i jahača, smješten je u selu Đurđeviku, u dvorištu osnovne škole. Stećak je oblikom sljemenjak, na njegovoj istočnoj strani unutar nazubljenog okvira prikazan je konjanik koji u jednoj ruci drži uzde, a u drugoj koplje. Na istom stećku, sa njegove južne strane, nalazi se i natpis i predstavlja jedini stećak na području općine Živinice na kome se nalazi pisani tekst.

Tekst glasi: „Ase leži Stojan Utulović na svojoj zemlji na plemenitoj /se/ postavi

Ostoa (Ostoja) brat jeg (ov)“.

Stećci su velika tajna Bosne, a vežu se za pristaše Crkve bosanske koja se nije uklapala u dotadašnja vjerska učenja istočna i zapadna, nego je bila posebna, samo svoja, bosanska.

Živinička općina taj duh posebnosti je sačuvala do danas zahvaljujući dobrim ljudima koji u njoj žive i dijele međusobno poštovanje i razumjevanje, tako da se slobodno može reći da Živinice pretsavljaju  uzornu multikulturalnu sredinu u kojoj žive u slozi Bošnjaci, Srbi i Hrvati, Romi i ostali. Ukoliko želite da osjetite tu atmosferu multikulturalnosti obavezno posjetite općinu Živinice i neku od njenih vjerskih objekata.

Na području Džebara, općina Živinice postoji nadaleko čuvena Džebarska džamija, najstarija na području TK, a jedna od najstarijih u BiH. Izgrađena je 1463.godine u vrijeme Sultana Mehmeda II El-Fatiha. Postoji više verzija koje govore o njenom nastanku, a jedna od njih ovako svjedoči:

Za vrijeme osvajanja Bosne od strane Turaka došlo je do borbi između dvije vojske za brdo Gradinu, koje je prirodno utvrđenje iznad Džebara, sa koga se mogla kontrolisati važna putna komunikacija. Borbe su bile dugotrajne i Turci nisu uspjevali  osvojiti ovo mjesto. Jedne noći su uočili da žene silaze niz Gradinu po vodu, te su dvije djevojke zarobili, pod prijetnjom da će ih pobiti ako ne kažu kako najlakše da pobijede Bosansku vojsku. Uplašene djevojke su odale tajnu osvajanja Gradine, te Turci tako  osvoje Gradinu. Zauzvrat djevojke su oslobodili a Sultan Mehmed El-Fatih u čast dobivene bitke naredi da se tu sagradi džamija. Građevinski materijal se nabavi, ali po nerazjašnjenim okolnostima u toku jedne noći bi prebačen za 300 metara daljine na drugo mjesto, bliže vodi. S obzirom da prebacivanje materijala nije razrješeno nego je sigurno učinjeno Božijom voljom Turci odlučiše da se džamija tu izgradi, pa se i do današnjeg dana tu nalazi.

Vjerovajući u posebnost  ove džamije oko 10 hiljada hodočasnika  posjeti ovo mjesto prve subote avgusta mjeseca, vjerujući ukoliko u džebarskoj džamiji  klanja tri džume ili posjeti tri uzastopna mevluda ima vrijednost kao da je hadždž obavio.

Druga po starini džamija na općini Živinice nalazi se u mjestu Priluk, izgradili su je graditelji Šejh Mustafa i Šejh Hasan 1735 godine, a u dvorištu ove džamije nišani i natpisi na njima potiču iz XV. vijeka, a ima nišana koji po svom obliku i natpisu ukazuju na to da bi mogli biti i stariji.

Ne trebate zaobići ni staru džamiju u Đurđeviku, koja je stara nešto više od 400 godina, također ni džamiju u Bašigovcima koja je izgrađena prie nešto više od 250 godina. Ovu su samo neke od džamija na području općine Živinice a ukupno ih ima 26.U svakoj se od početka proljeća do kraja jeseni održavaju mevludi na kojima prisustvuje veliki broj vjernika, tako da je svaki novi dobrodošao.

Općinu Živinice također uljepšavaju objekti  pravoslavne crkve u Podgajevima, katolička crkva u Dubravama i Živinicama, koje su vrijedne obilaska.

Ukoliko želite zajedno da osjetite duh prošlosti i sadašnjost Živinica, a uz to i da boravite u prirodnom okruženju sa svojim voljenim ili pak da sami odmorite dušu i tijelo, onda je Etno avlija Mačkovac idealno mjesto za vas.

U prelijepom prirodnom ambijentu otrgnut je od zaborava tipičan bosanski ambijent, na način što su restaurirane srednjevijekovne zidine bez upotrebe maltera, stare bosanske kuće šeperuše sa višeod 3 hiljade bakarnih, srebrnih, drvenih i keramičkih rukotvorina, ručnih radova domaćica, vezova i više od 1 600 starih knjiga i dokumenata. Ova dokumentacija obuhvata vrijednu zbirku staru više od 200 godina.

Ovaj jedinstveni etno prostor već posjeduje više kuća, radionica, vodenica i drugih starih objekata, koji su prije više od stotinu godina bili dio tradicije naroda ovog kraja.
Svojevrstan Zavičajni muzej izgrađen je pod vedrim nebom, a sadrži Begovu, Bukinu i Adin-begovu kuću, sa svim pratećim objektima iz nekadašnjih vremena sa starim namještajem, hamandžicima, pokućstvom, raznim predmetima i alatima koji su služili za rad u kući i oko nje. Posebno je zanimljivo što je navedeni prostor prenesena i rekonstruisa narodna kuća jednog velikog čovjeka iz sela Banovića, poznata po snimanju filma Ugljari, davne 1966.godine.