Ako ne znamo kamo idemo, kako ćemo znati da smo tamo došli: Šta je za vas uspjeh?

Ne dajte se zavarati društvenim trendovima – uspjeh ne mora biti povezan s novcem i statusom. Poslušajte svoje srce. Možda je za vas uspjeh obitelj, slobodno vrijeme, posao koji volite…

Uspjeh nije jednoznačna kategorija. Nekom je to napredovanje u karijeri, nekom velika obitelj s puno djece, nekome trećem putovanja po cijelom svijetu. Svako od nas ima specifičan splet vrijednosti, životnih iskustava, osjećaja, uvjerenja koji ga čine upravo takvim kakav jest i svako ima svoju definiciju uspjeha. Naravno, ne govorimo o uspjesima koji su unaprijed dogovoreni, pomno promišljeni i mjerljivi kao u poslovnom kontekstu, kad se cijeli tim dogovara o parametrima na temelju kojih će znati je li uspio ostvariti cilj ili nije.

Govorimo o subjektivnom osjećaju svakog od nas. Na temelju njega vrlo često procjenjujemo uspjeh druge osobe. Primjerice, jedna naša poznanica, koja je ostvarila vrlo uspješnu karijeru, vrlo je sažaljivo gledala na prijateljicu kućanicu s petero djece: „Jadna, zatrpana kućanskim poslovima i djecom, nikad se neće ostvariti u poslu.“ Kućanica je pak sažaljivo gledala nju, govoreći: „Jadna, nema vremena za zasnivanje obitelji, nikad se neće ostvariti kao majka.“

Međutim, katkad uspjeh definiramo nesvjesno se oslanjajući na tuđa uvjerenja, možda baš ona koja su trenutačno na cijeni u društvu. Upravo zato ljudi često imaju problema s poimanjem vlastitog uspjeha. Primjerice, često ljudi zakažu na jednostavnom pitanju: „Koji su vaši uspjesi u životu?“ Isprva se čudimo što je odgovor često šutnja, grčevito razmišljanje, mucanje, skromno odricanje od svakog uspjeha. Razlog je nerijetko u tome što ljudi svoje uspjehe smatraju nečim normalnim.

Ako većina postiže isto što i oni, te domete teško će opisati kao uspjeh. No ako, primjerice, osoba koja se boji visine prevlada taj strah i skoči padobranom, znači li to da to nije uspjeh samo zato što mnogi skaču padobranom bez straha? Ili, ako neko zaradi dovoljno da sebi osigura solidnu kvalitetu života, da to nije uspjeh samo zato što su i mnogi drugi to ostvarili? Zasigurno – ne.

Svako bi trebao osvijestiti svoje uspjehe. Predlažemo vam da popisujete svoja životna ostvarenja i uspjehe na dnevnoj razini. Kad malo bolje promislimo, nije li ukusan ručak također uspjeh? A takvih je uspjeha bezbroj. Ako počnemo obraćati pozornost na takva postignuća, shvatit ćemo da smo svi u nečem uspješni.U situacijama kad ne uspijevaju, ljudi se trebaju zapitati traže li uvijek razloge svojih neuspjeha izvan sebe. To je jedan od rszloga koji mnoge spriječi da se pokrenu prema željenom cilju.

Primjerice, mlada žena koja želi pokrenuti vlastiti posao ne čini to jer nema podršku okoline. Smatra da ne može uspjeti ako drugi ne odobravaju njezinu inicijativu. Na taj način ona uzrok svog neuspjeha pripisuje drugima, a ono što joj se događa samo je posljedica toga. Isto čini i student koji, izgubivši godinu, kaže da se to dogodilo jer nema uvjeta za učenje. Živi s velikom obitelji pa se ne može koncentrirati. Osobama iz ovih primjera zajedničko je što „žive u posljedici“, tj. uzrok svog neželjenog stanja traže u drugima. Time se stavljaju u položaj žrtve, a uloga žrtve vrlo je pasivna.

Kad nasuprot tomu „živimo u uzroku“, razloge svog neuspjeha ponajprije tražimo u sebi. Istražujemo što sami možemo promijeniti, kakav izbor imamo u danom trenutku te obraćamo pozornost na ono na što možemo utjecati, ne čekajući druge da se promijene i učine nešto za nas. Smijemo i možemo tražiti pomoć, ali ne bismo trebali računati na nju toliko da naš uspjeh ovisi o tome. Dakle, ako nas neko odbije, krenut ćemo dalje i potražiti druga rješenja, ne odustajući zbog prepreka na koje smo naišli i ne okrivljujući druge za svoju tešku sudbinu. Umjesto toga usmjerit ćemo se na cilj i ići prema njemu.

Banalan primjer koji pokazuje živimo li u uzorku ili u posljedici naša je reakcija na vremenske prilike. Kako ćemo se postaviti prema činjenici da nas određeno vrijeme čini bezvoljnima i pospanima? Ako živimo u posljedici, okrivljavat ćemo ga i prepustiti se lošem raspoloženju, no ako shvatimo da o nama ovisi kako ćemo pristupiti tom danu, bez obzira na tmurne oblake, time će se naš položaj promijeniti. Biti u uzroku znači odabrati; možemo nastaviti ležati i žaliti sami sebe svjesni činjenice da to sami biramo ili možemo izaći na kafu s prijateljima, otići u kupovinu, upaliti svjetla u stanu, pustiti muziku u kojoj uživamo, napuniti kadu i uživati u toploj kupki, pospremiti stan, pogledati dobar film… Ljudi koji žive u uzroku znaju da oni biraju. Ljudi koji žive u posljedici misle da za njih drugi biraju.

Kakve to ima veze s uspjehom, zapitat ćete se. Ako tako razmišljamo dok postavljamo cilj i ostvarenje nam u prvi mah ne ide od ruke, odustat ćemo od njega mireći se s idejom da do toga i ne možemo doći. Kad smo, naprotiv, svjesni da ostvarenje našeg cilja ovisi samo o nama, fleksibilno mijenjamo put do uspjeha. Ako nas ono što činimo ne vodi onome što želimo, mijenjamo strategiju i počinjemo činiti nešto drugo. Postavljanje ciljeva važan je gradivni element na putu do uspjeha. Oni su nam putokaz na tom putu. Ako ne znamo kamo idemo, kako ćemo znati da smo tamo došli? Postavljanjem ciljeva koncentriramo energiju i pozornost na ono što želimo postići.