Mustafa Imširović: Gdje god možeš voćku posadi

Mustafi Imširoviću, 79., ekonomskom ekspertu, koji i danas pomaže u raspetljavanju finansijskih problema mnogim firmama, a koji je, inače, u penziju otišao kao viceguverner Centralne banke Bosne i Hercegovine, pare zaista nisu motivacija da se bavi sadnjom voća.

A na porodičnom imanju ovog Sarajlije, u Butmiru, na četiri dunuma, raste 450 stabala jabuka, krušaka, breskvi, šljiva.

Šljive smo primijetili čim smo ušli kroz kapiju. Načičkani modri plodovi svojom težinom povijaju granje.

“Kapacitet voćnjaka je oko 20 tona proizvoda”, objašnjava Imširović, no, kako kaže, zbog neorganizovanog otkupa, ucjena i ponižavajućih ponuda piljara, Imširović se opredijelio za nešto drugo.

Haram jeste…

Smije se pokazujući ogromnu pokrivenu burad. Četiri ih je, a četiri krupna čovjeka ih ne bi mogla obujmiti.
“Jeste haram, ali šta da radim… Ova tri su već puna”, naglašava Imširović. Podižemo poklopac jednog od njih. Rozkasta debela pjena bljesnu pred nama.

I po 1.500 litara rakije šljive, kruške, jabukovače, grozde proizvede se na ovom imanju, a Imširović je prodaje u kanistarima od po pet litara. Ode u tržni centar, kupi vodu, izlije je i tako dolazi do ambalaže.

Primjećujemo da do svakog stabla vode uske cjevčice. Kao da smo u nekoj fabrici. Sve je s nečim spojeno.

“Kaplje kap po kap. Do 40 kubika vode ispumpam uz pomoć dva motora”, kaže Imširović, dodajući da u Butmiru, čim se zakopa malo dublji temelj, šikne voda.

Njegove dvije pumpe napajaju i voćnjak i povrće. Malo dalje stoje i košnice.

“Gdje su pčele, prinos je veći za 40 posto”, govori ovaj vitalni čovjek, koji je na početku karijere radio u Narodnom odboru sarajevskog sreza, onda je u Energoinvestu bio finansijski inspektor interne kontrole, a poslije i glavni knjigovođa ove velike svjetske kompanije, nakon toga, uz pomoć Amerikanaca, realizuje projekat Energo banke, i postaje njen prvi direktor.

“Partija me zatim natjerala da pređem u ’seljački’ UPI, (smije se, op. a.) i, zajedno s Rizom Selmanagićem, osnivamo UPI banku, čiji sam takođe bio prvi direktor. Potom obavljam funkciju zamjenika predsjednika UO PBS – Osnovna banka Sarajevo, odakle odlazim za direktora njihovog predstavništva u London”, kazuje Imširović, koji bi, eto, realno gledajući, sada mogao mijenjati svjetske turističke destinacije, trošiti stečevinu, a on tu, u Butmiru, ne prestaje raditi.

Visoke gumene čizme su pored ogromne hrpe cjepanica. Na imanju se sve zalijeva prirodnim gnojivom. Tu je i ogromni, kao tele, pas. Rundo se zove, i gleda nas milo, ali domaćin upozorava da mu ipak ne pružamo ruku…

Ima i glavu i rep

Na drvenom stolu, u hladnjaku, uredno složena dokumentacija projekta koji je životni san ovog čovjeka.

Riječ je o sadnji voćnjaka s autohtonim voćkama na prostoru sarajevske vodozaštitne zone. U pitanju je oko 10.000 dunuma zemljišta, od čega je oko 4.000 propisno ograđeno, a na čemu bi mogle nići, tvrdi Mustafa Imširović, plantaže, koje bi preporodile Sarajevo.

“Izračunao sam da bi tu moglo nići 625.000 sadnica, od kojih bi se dobijalo preko 100 hiljada tona voća. To znači da bi onda nužno bilo podići i hladnjaču, fabriku sokova, džemova, marmelade, vafela, pa sušaru”, nabraja Imširović koji je prije nekoliko godina stručnjacima Instituta za poljoprivredu FBiH saopštio svoju zamisao.

“Rekli su da ima i glavu i rep”, kaže Imširović, a ideja se dopala i načelniku Opštine Ilidža, rahmetli Amiru Ćenanoviću, koji je tim povodom organizovao jedan skup, pozvavši sve one koji znaju o čemu Imširović govori. Sastanak je održan 13. maja 2011. godine.

“Svima se dopala ideja, a među njima je bilo mnogo doktora nauka, raznih eksperata. Dali su podršku, zaključivši da bi prethodno trebalo donijeti plan sanitarne zaštite vodene zone”, kazuje Imširović. Planiran je potom razgovor s tadašnjim premijerom Besimom Mehmedićem, koji ni za pola godine nije imao vremena za tu temu, ali jeste naredni premijer Fikret Musić, s ekipom najužih saradnika.

“I oni su bili oduševljeni. Obećali su za 15 dana donijeti odgovarajuću odluku”, kaže sagovornik.

Prolazile su sedmice, mjeseci, a ništa se nije dešavalo. Došao je novi premijer, Suad Zeljković, s kojim se Imširović nije imao čast susresti, ali jeste s njegovom saradnicom.

Konačno, projekat o zaštiti izvorišta i mjerama sanitarne zaštite je napravljen, te je upućen na reviziju u odgovarajuću instituciju, ali, u najkraćem, kako nam objašnjava Imširović, autori projekta i revizija nisu se mogli složiti oko nekih spornih tački. Sada je sve na čekanju.

Imširović tvrdi kako su neosnovani strahovi da bi voćnjak vodozaštitnoj zoni i u kojem smislu mogao nauditi.

Gdje god možeš voćku posadi

“Gdje nema šume, trave, lišća, koje su i filtrirati vodu, nema ni vode”, ističe Imširović, poručujući da se vodozaštitna zona ne brani na Vrelu Bosne nego na izvorištima: na Romaniji, Jahorini, Treskavici, Bjelašnici, Igmanu.

“Treba li ikome govoriti o ugroženosti tih izvorišta? Uzmimo samo Bjelašnicu. Ili činjenicu da rijeke Bosna, Miljacka, Željeznica, Tilava, Večerica i Zujevina provode kanalizaciju kroz 11 opština, a oko 8.000 septičkih jama, hala, štala, svinjaca ugrožavaju tu zonu”, nabraja Imširović.

Oko 200 metara od njegovog imanja je zgrada Opštine Ilidža, čiji sadašnji načelnik dr. Senaid Memić takođe smatra da je Imširovićev san vrijedan općedruštvene pažnje. Kakve koristi!!!

“Ne shvatam kome ne bi bilo u interesu da se naše autohtono voće uzgaja. A jedno odraslo stablo može dati preko 1.000 kilograma ploda”, govori Imširović, pozivajući nas u dio voćnjaka gdje raste upravo to voće. Punimo kesu šljivama samo s jedne grančice, toliko je rodila, i, najradije bismo je odnijeli premijeru Zeljkoviću, ali kad smo malo bolje razmislili, u plavim ogromnim proizvodima uskoro su uživale kolegice i kolege iz redakcije. Zeljković & comp. neka kupuju argentinske i južnoafričke voćke koje su preplavile naše pijace i neka se ne sekiraju što će 350 miliona eura kredita iduće godine BiH morati vratiti MMF-u.

Umjesto da uzgajamo jerbasme, kolaćuše, takiše, lakše je uzeti novi kredit, a eto i Grčka ostade živa.

Izvor: Oslobodjenje.ba