Svuda oko nas je finansijska i ekonomska kriza. Strah od nezaposlenosti, neizlječive bolesti, nesreće, prerane smrti i ostale nevolje…. Sve izgleda kao neka buica koja nas nosi, a ne znamo kuda. “Potreban je novi način razmišljanja, kako bi čovjećanstvo opstalo” (Albert Einstein). Potpuno se slažem sa ovom izrekom, ali kada kazemo čovjećanstvo, djeluje tako ogromno i nedostižno. Meni već u prvom koraku djeluje umarajuće da radim nešto za čitavo čovjećanstvo. Osječam se bespomoćno pri toj pomisli.
Ono što mogu i za što imam snage je da za sebe počnem drugačije da razmišljam. I tu mogućnost ima svako od nas. A ono što treba da nam bude svima zajedničko je naš lični OPTIMIZAM. Sama riječ optimizam dolazi iz latinske riječi “optimum”što znači ”najbolje”. To je vjera u najbolje za sve u cijelom svijetu. Neki teoretičari kažu da je optimizam u principu apsolutni dokaz življenja.
Ako smo optimisti imamo više povjerenja u osjećaj nego urazum. Naš razum konstatuje situaciju, a osjećaj nam pomaže da se sa situacijom možemo nositi. I ako kažemo da je definicija optimizma vjera u dobar rezultat onda možemo da imamo prostora da razmišljamo da svaka kriza, nesreća, tuga…. nudi jednu šansu za promjenu, za novu orijentaciju. Jedan optimista je ubjeđen da iako je neka situacija jako teŠka ona ne može vječno da traje. I tačno ta vjera da loše mora da prođe i da će opet biti bolje je osnova za pozitivnu promjenu.
Ako smo optimisti onda nismo pasivni nego smo sa pozitivnom energijom koja nas pokreće više aktivni, motivisani i imamo snage gledati u naprijed. Naravno mi ne možemo preko noći promjeniti situacije u kojoima se nalazimo. Niko nam ne može obećati da nam se ružne stvari neće dešavati. Život je jednostavno kombinacija dobrog i lošeg, kombinacija smjeha i boli.
Kao što postoje dan i noć. Ako ne upoznamo loše, dobro ne možemo prepoznati i obratno. Mi se ne možemo pustiti toj životnoj riječi da nas nosi. Na nama je da učimo, da plivamo, da učimo da živimo. Samo sa optimisticnim razmišljanjem i gledanjem na život možemo naše krize pobjediti. Svi nosimo u sebi tu jačinu, samo joj moramo otvoriti put da se razvije.
Koliko god čudno zvucalo, ali ako smo optimisti, stvaramo sebi mogučnost da svoj život poboljšavamo. S tim da ne zaronimo glavu u pjesak, već da podignemo glavu, da tražimo nove odluke, postavljamo nove ciljeve i ideje. Pravi optimista se ne boji pada, jer ima snage ponovo da se digne i da ide dalje.
Svi poznajemo osjećaj kada je početak proljeća. Priroda počinje da se budi. Novo rađanje. Lijepo vrijeme. Kada smo sretni i imamo osjećaj da je cijeli svijet pred nama. A svi poznajemo i osjećaj kada su nam loši dani, kada imamo osjećaj da smo najlošiji i da nam se dešavaju smo ružne stvari. Momenti kada nam ne ide nista od ruke.
U oba slucaja smo mi iste osobe. U čemu je onda razlika? Zašto nas jedan puta nosi jedan osjećaj, a oda opet drugi? Kako sportisti postižu dobre rezultate?
Američki psiholog William James kaže:“Ljudi mogu svoj život promjeniti ako su u stanju svoje duševno držanje promjeniti.”
Sa optimizmom, voljom i odlučnošću možemo biti uspješni. Naravno optimizam nije garancija da ćemo uvijek biti sretni i zdravi. Ali ako smo optimisti ne bojimo se, vjerujemo da ćemo imati snage da sve prebrodimo. Ako smo optimisti ne dozvoljavamo da život prolazi pored nas, već kroz nas i da ga mi potpuno udahnemo, i ma kakav bio obogaćuje nas i očvršćuje.
Optimisti cijene svoj život sa svim usponima i padovima i raduju se svakom novom danu, jer vjeruju da je svaki novi dan šansa za neki novi početak, šansa za neki novi izazov, šansa za novu životnu lekciju.
“Budi ti ta promjena koju bi želio da vidiš u svijetu” (Mahatma Gandhi )
Ovaj članak trenutno nema komentara
Prvi komentarišite članak