Pink Floyd objavio novi i posljednji album: Rijekom bez kraja u vječnost

Legendarni engleski sastav, iz Cambridgea,  Pink Floyd objavio je juče svoj 15- ti studijski album „The Endless River”, prvi nakon “The Division Bell”, objavljenog prije 20 godina.  On će biti ujedno i posljednji, jer, kako je nedavno rekao David Gilmour (68) za  BBC, ne postoji više materijala koji bi mogao biti snimljen: „ Žao mi je, ali ovo je kraj”, izjavio je Gilmour

„The Endless River” je svojevrsni omaž i posveta Richradu Wrightu, klavijaturisti,  i koautoru mnogih velikih hitova, koji je preminuo 2008. godine.  Materijal je nastao tokom muzičkih sesija koje su David Gilmour, Rick Wright i Nick Mason imali prilikom stvaranja Division Bella, 1993 u Britannia Row i Astoria studijima. To je bio prvi put da su uradili tako nešto sve od „Wish You Were Here” koji su na sličan način snimali sredinom sedamdesetih. Ove svirke rezulitrale su albumom „The Divison Bell”, njihovim posljednjim studijskim albumom.

David Gilmour i Nick Mason su tokom 2013. ponovo preslušali snimljene materijale i odlučili da ih učine dostupnim fanovima kao dio Floydovog repertoara. Bend je posljednju godinu proveo snimajući i unapređujući materijale, koristeći prednosti modernih tehnologiju kako bi kreirao i objavio The Endless River.

„The Endless River” sačinjavaju uglavnom instrumentalne melodije sa izuzetkom „Louder Than Words” za koje je riječi napisala Gilmourova supruga, kniževnica Polly Samson, a koja je producirana i aranžirana od strane četverca – David Gilmour, Phil Manzanera, Youth and Andy Jackson.

„Muzika za Louder Than Words ja nastala tokom posljednjih svirki koje smo nas trojica imali na splavu Astoria sa Rickovim fascinantnim klavijaturama koje me sada podsjećaju na to da tek kad nešto izgubiš znaš koliko je ono vrijedilo. Na početku, zamolio sam Polly da napiše tesktove. Međutim, kada je čula muziku osjetila je da za ono što sviramo ne trebaju riječi, da je interesantnije samo slušati nas kako sviramo. Na kraju, napisala je tekst samo za jednu meloodiju, Louder Than Words, koja ujedno i zatvara album. Te riječi, po mom mišljenju, naljepše opisuju nas trojicu, mene, Nicka i Ricka, ono kakvi smo, ono što imamo kad sviramo zajedno, ono što ima magiju, glasniju od riječi”, kaže Gilmour za oficijelnu stranicu benda.

The Endless River zapravo je rekvijem,  svojevrsno, skoro jednosatno, putovanje kroz vrijeme i muziku koju je ovaj čuveni bend stvarao. To su fragmenti prepoznatljivih odjeka i zvukova, od numere „Skins”, koja nas vraća na sami početak i album “A Saucerful of Secrets” iz 1968., preko klavirskih figura u numeri „Ansina”, veličanstvenim varijacijama neizbrisivog Wrightovog uvoda u „Us And Them” sa „The Dark Side of the Moon” objavljenog 1973.g. Jedan komad, sažet u neizvjesnosti ledene elektronike i elegantne goruće gitare s pravom je nazvan „It's What We do”, piše David Fricke za Rolling Stone. „Kada Gilmour zapjeva „Otkucaji naših srca su glasniji od riječi”, osjetite ponovo da ste obuzeti  ljepotom i gracioznošću. Wright je bio vezivno tkivo, bio je veličanstvo Floydovog muzičkog izraza. Ovaj album je neočekivano, dobrodošao epitaf”.

Richard Wright je bio autor mnogih pjesama na albumu. Ona koja ga otvara, melanholična “Things Left Unsaid” prikladni je muzički rekvijem ovom genijalnom muzičaru, sačinjen samo od zvuka žalopojnih klavijatura.

Još jedna neinstrmentalna pjesma ugošćuje Stephen Hawkinga, čuvenog fizičara sa Univerziteta Cambridge, koji kompjuterizovanim glasom recituje stihove koji se pojavljuju i na „The Divison Bell”

Prepoznatljivi Gilmourovi gitarski rifovi, koji neodoljivo podsjećaju na one iz „Run Like Hell” i „Another Brick In The Wall” čuju se u numerama „Allons-y” 1 i 2, kao i Masonov bubanj u „Sum” i „Skins”.

“Postoje ideje koje je zapravo moguće čuti u nekim od naših starijih albuma, ali u uslovima klasičnog poimanja i sažimanja pjesama, to nije uobičajeni format pjesama” izjavio je bubnjar benda, Nick Mason (70) za Business Insider.

„Morate biti u posebnom raspoloženju da biste slušali ovaj album”, prenosi Gilmourove riječi isti izvor. On je veliki kritičar aktelnih trendova koji podrazumjevaju objavljivanje singlova i preskakanje između pjesama, tipično za novo vrijeme instant online muzike. „Postoji još puno ljudi koji vole slušati muziku na taj način – slušati cijeli album, od početka do kraja” kaže on u video poruci koja prati izdavanje albuma.

Roger Waters, još jedan preživjeli član benda i većinski autor čuvenog albuma „The Wall” iz 1979, a koji je bend napustio nakon objave „The Final Cut”, 1983.g, izjavio je da nema ništa sa ovim albumom. Čuveni basista se pridružio bendu na velikom koncertu Live 8, 2005., koji je ujedno bio i zadnji nastup originalne postave, kao i na nekim kasnijim zajedničkim koncertima sa Gilmourom.  Syd Barret, prvi vokal benda,  koji je umro 2006.,  napustio ih je 1969, boreći se kasnije sa mentalnim poremećajima. Njemu je djelimično posvećen album „Wish You Were Here” objavljen 1975.g.

Jedina preostala dva člana, Gilmour i Mason smatraju da bi pokojni Wright bio zadovoljan onim što su napravili. „Ovo je album prepun emocija i dragih uspomena”, kaže Gilomour. „Ovo je posljednji put da će neko imati priliku da ga čuje kako svira zajedno sa nama”.

Ali, Nick Mason i dalje vjeruje da nije sve gotovo. „Vjerujem da kad  umrem i budem pokopan, na mojoj nadgrobnoj ploči će pisati:” Nisam sasvim siguran da je bend završio…”.

„The Endless River” nema ambiciju da ponovo uspostavlja muzičke pravce i trendove, kako je to bio slučaj sa prvim albumima ovog slavnog benda, čija je muzika pomjerala granice muzičke industrije i uspostavljala standarde koje su mnogi, sa manje ili više uspjeha, kasnije nastojali slijediti. Zato ga i ne treba posebno kritikovati i analizirati sa muzičkog aspekta. To je samo susret dvojice starih prijatelja, koji su oduvali prašinu sa starih snimaka i skinuli patinu sa nekih davnih boljih vremena, sjetivši se pri tom prerano preminulog kolege, zaplovivši posljednji put rijekom bez kraja, na svom putu ka vječnosti.