Onaj vuk, kojeg nahraniš, on će uvijek pobijediti

Proljetni dan. A sunce toliko sjaše, da nas sve izmami napolje. Znala sam gdje ću uživati. Uputila sam se ka djedju. Ovako lijepo vrijeme je i njega sigurno izmamilo vani, a ja. . .ja sam bila spremna i željna nove priče. I imala sam pravo. On je sjedio na svom mjestu. U bašći, ispod starog šadrvana. Osmjehnula sam mu see, i poljubila ga, hehe, kao znak da je vrijeme za novu lekciju, novu priču.

“Mala, jelde nismo pričali priču o vukovima”- upita on. Klimajući glavom, rekoh mu da nismo. Zagledah se u njega . . .a on poče:

” U duši svakog čovjeka, svakodnevno se vodi bitka.  To je najveća bitka, kao bitka između dva vuka. Jedan vuk predstavlja zlo. Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, pohlepu, srdžbu, laž, egoizam. . .  Dok drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost, poniznost, darežljivost, istinu, vjeru. . .” Tu zastade. Iščekivala sam još. Vidjevši da neće nastavit upitah:

“Iii djede, koji vuk je pobjedio!?”

Pogleda me, nasmješi mi se, te tada doda: ” Onaj vuk, kojeg nahraniš. On će uvijek pobijediti!“