OD SULTANA MURATA II JE PREDAK KULENOVIĆA DOBIO KUR'AN DUŽINE ČETIRI METRA, RAĐEN U ZLATU

Nakon što se nedavno “Jutarnji list” u opširnom tekstu bavio kolekcijom Muzeja “Kulenovic Collection” koja obitava u švedskom gradu Karlskrona postavljajući pitanje korijena ove porodice te navodeći mogućnost da su Kulenovići zapravo Hrvati, Agencija FENA je istražila pisane dokumente koji govore o porijeklu te bosanske begovske porodice.

Piše: Bisera Džidić

Najstariji dokument koji je bio dostupan Agenciji FENA  u kojem se jasno vidi da su tema istraživanja bili upravo begovi Kulenovići, odnosno njihovi korijeni objavljen je 1889. godine u Sarajevu.

Po nalogu tadašnje Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine, odnosno Austrougarske monarhije je ondašnji savjetnik u vladi, ministar u istoj vladi, a kasnije direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu Konstantin Hormann u svojoj knjizi o Nacionalnim pjesmama muhamedanaca detaljno opisao i rekao ko su begovi Kulenovići. “Mihajlo Kulin je prešao na islam, 1447. godine, odnosno postao Hidajet-paša Kulenović i već tada bio je aristokratskog porijekla s terena Mletačke republike, a od sultana Murata II dobio je mnogobrojne vrijedne poklone uključujući vrijedan Kur'an koji dalje u tekstu detaljnije opisuje… Navodi, Hormann, i da je Hidajet-paša Kulenović zadržao svoj položaj , zemlju i moć koju je imao prije dolaska Osmanlija te poimenično navodi potomke Hidajet-paše Kulenovića gdje su tačno živjeli na području Bosanske krajine, gdje su ginuli sve do dolaska austrougarske vlasti u BiH.

A o porodici Kulenović je zagrebački “Jutarnji list” i prije 82 godine pisao.

Naime, 5. juna 1932. godine “Jutarnji list” pored detalja o prelasku Mihajla Kulina na islam, kada je postao Hidajet-paša Kulenović, u članku navodi da postoje pisani tragovi o darovima sultana Murata II, a posebno je izdvojen Kur'an dug četiri metra rađen u zlatu za čiju izradu je trebalo 17 godina rada po deset sati dnevno, a koji je sultan Murat II poklonio Hidajet-paši Kulenoviću. Taj je Kur'an na izložbi 1910. godine u Budimpešti, kako navodi “Jutarnji list” u tekstu iz 1932. godine, procijenjen na nekoliko miliona tadašnjih dinara vrijedno jedinstveno djelo osmanskog carstva.

U istom tekstu o Kulenovićima i o Bosanskoj krajini, a pozivajući se na kustosa sarajevskog Muzeja Milana Karanovića,  navodi se kraljevska Ostrovica nad kojom je praktično dominirala kula kapetana Kulenovića na Prkosima i u čijoj blizini je Kulenovića kula na Havali i kula bega Kulenovića na Kliševcu. Kulen-Vakuf po nazivu mjesta je odrednica da su se u tom dijelu kretali i stotinama godina živjeli potomci Hidajet-paše Kulenovića…

Bosanski historičari kao prvog Kulenovića dokumentiraju Salih- pašu Kulenovića koji je ubijen u Travniku 13. juna 1723. godine. Dokumentovali su ga Hamdija Kreševljaković i njegov koautor Derviš Korkut u knjizi “Travnik u prošlosti od 1464. do 1878., a pozivajući se na nišan Salih-paše Kulenovića koji i danas postoji u Travniku.

Mehmed Mujezinović u knjizi “Turski natpisi u Travniku” objavljuje i sliku nišana Salih-paše Kulenovića i prevodi njegov natpis….

S obzirom na to da je nedavno “Jutarnji list” u tekstu nazvao Rizaha Kulenovića, kustosa Muzeja “Kulenovic Collection” u Karlskroni, bosanskim Mimarom, FENA je zamolila Rizaha za komentar.

– Još je rano govoriti gdje je kolekcija bila sve ove godine, svi eksponati nisu prikupljeni, a zahvaljujući visprenosti, poznavanju prilika ondašnje Evrope, obrazovanju i opštem znanju, oci i djedovi Kulenovića su početkom 20. vijeka kad je Osmansko carstvo bilo na koljenima deponovali kolekciju i ostavili je nama kao potvrdu ko su bili Bošnjaci na ovim terenima. Kolekcija se ne posmatra kao objekt koji pripada pojedincu već kao svjetsko kulturno blago -kaže Rizah Kulenović komentirajući pitanja “otkuda toliko blago jednoj bosanskoj porodici”?

Kaže da je kolekcija bila pohranjena po bankama i kulturnim institucijama Evrope, da je dio iz Budimpešte i Praga ukraden i da je u Rusiji…. i da po njegovim podacima kolekciju čini 2.500 eksponata među kojima ima tri djela Leonarda da Vincija i pet Michelangela Buonarrotija, te nekoliko jedinstvenih kineskih eksponata.

Prije dvadeset godina Rizah Kulenović na osnovu pisma koje je tada dobio počinje skupljati eksponate i 2007. godine otvara Muzej “Kulenovic Collection” u Karlskroni.

On sebe radi lakšeg razumijevanja naziva čuvarom porodičnog blaga.

– Radi se o zadužbini ili nekadašnjem vakufu Kulenovića, a prenosi se samo s Kulenovića na Kulenovića – kaže Rizah.

U razgovoru za Agenciju FENA  Rizah Kulenović je skpesu i sumnjičavost, te negiranje postojanja vrijedne kolekcije u posjedu jedne bosanske porodice, a što dolazi  iz pojedinih izvora, prokomentirao istraživanjem dr. Envera Imamovića koji u posljednjem broju “Slobodne Bosne” u tekstu pod naslovom “Bosanske umjetnine u tuđim rukama” navodi da je najveći broj umjetnina, starinskog oružja, povelja, vjerskih knjiga, starih nošnji, arheoloških predmeta i drugih dragocjenosti, što su vijekovima stvarali i posjedovali naši preci, završilo u inozemstvu. To blago danas krasi vitrine evropskih muzeja, arhiva, galerija i privatnih zbirki, navodi dr. Imamović.

“Može se reći da je bosanskohercegovačko kulturno blago razasuto po čitavoj Evropi. Nalazimo ga u Rimu, Bolonji, Veneciji, Moskvi, Beču, Budimpešti, Petrogradu, Istanbulu, Dablinu, Napulju”, piše dr. Imamović.

Na nekim od tih adresa i Rizah Kulenović je pronašao dio kolekcije, a dio, kako je rekao iz Budimpešte i Praga ukraden je i nalazi se u Rusiji.

Muzej Kulenović Collection nalazi se u Karlskroni (“Karlova kruna”), baroknom gradu na jugu Švedske koji je na popisu svjetske baštine UNESCO-a. Agencija FENA je prva od bh. medija posjetila Muzejsku postavku u januaru 2013. godine i objavila razgovor sa Rizahom Kulenovićem.

I kako pisani izvori navode od praiskona su pripadnici porodice Kulenović bili u Bosni i povijesnoj Republici Venecija među visokim državnicima, diplomatama i vlasnicima trgovačkih društava, a djelatnost porodice bila je rasprostranjena na velikom geografskom području od Osmanskog carstva, uključujući i Mediteran i Srednji istok, Perziju i Tursku, sve do granice Indije.

Vrijednost Muzeja još je značajnija u kontekstu kulturne baštine, povijesnog identiteta i opstojnosti države Bosne i Hercegovine. Muzejski eksponati u Karlskroni i njihova povijest svjedoče o civilizacijskom miljeu BiH i njenog stanovništva, dokazuju da BiH nije bila niti je “tamni vilajet” kao što ni Balkan nije samo “crna rupa”. Kazuju da su “Bošnjani” i na Istoku i na Zapadu bili priznati i poznati.

Na internetu je mnogo priča, stranica na raznim jezicima o muzeju, ali jedno je sigurno – teško je u „svijetu umjetnina“ prihvatiti da jedan Bosanac u visoko razvijenoj zemlji kao što je Švedska izlaže djela neprocjenjive vrijednosti.

Ostaje i pitanje da li bi se stručnjaci Vatikana, Kine i uopće iz cijele Evrope, Azije i Amerike toliko zanimali za ovu kolekciju i nudili mogućnost izlaganja tih eksponata širom svijeta, da nisu svjesni njene vrijednosti?

Izvor: Fena