U našem gradu se održao seminar. Otvorio ga je jedan od najpoznatijih govornika. Veliki broj ljudi je prisustvovala. Kada se sala napunila, govornik pristupi na scenu. U ruci je držao novčanicu od 20 dolara. Pogledao prisutne, te upita: “Ko bi od vas želi ovu novčanicu?” Svi se međusobno pogledaše, zbunjeno…a ruke se polako podigoše u zrak.
“Dat ću je nekome, prvo da nešto uradim”- reče on te zgužva novčanicu.
Opet upita prisutne: “Ko još uvijek želi ovu novčanicu?” Opet, svi podigoše ruke.
Nastavi on opet s govorom: “Dobro. A poslije ovoga što uradim?” Baci novčanicu na pod, poče je gaziti. Podiže je sa poda. Sada je bila i pogužvana ali i prljava. Te upita, opet: “A sada, ko je još uvijek želi?” Broj ruku se nije smanjio. Svi su je opet željeli. Čak prljavu i pogužvanu.
“Dragi prijatelji, naučili ste jednu vrijednu lekciju. Bez obzira šta sam učinio novčanici, ona je zadržala svoju vrijednost. Još uvijek je vrijedila 20 dolara. Znate mnogo puta nam se desi da smo bačeni, zgužvani, prizemljeni zbog odluka koje donosimo i okolnosti koje nam se nađu na putu. Znamo se kad kad osjećati manje vrijedni, ali bez obzira šta nam se desilo u životu, mi nikada nećemo izgubiti svoju vrijednost. Bili mi prljavi ili čisti, pogužvani ili uzdignuti, uvijek smo vrijedni onima koji nas vole. Vrijednost našeg života nije u tome šta mi radimo ili koga poznajemo, već pored koga smo. Svi smo posebni, naša vrijednost je posebna, individualna, stalna. Mi smo ono što neprekidno radimo. Vi ste posebni i to ne smijete zaboraviti!”
Ovaj članak trenutno nema komentara
Prvi komentarišite članak