Horion Bosna: Olovo

Olovo je nastalo prije više od šest vijekova na obalama tri planinske rijeke. U pisanim dokumentima Olovo se prvi put spominje 1382. godine pod imenom Plumbum (lat.) što potvrđuje navode da je ovaj grad dobio ime po olovnoj rudi olova. Tako u 14. i 15. vijeku Olovo je bilo poznati rudarski i trgovački centar sa unosnom carinom. U njemu je veći broj Dubrovčana koji se bave trgovinom. Na području Olova u Ceceni svoj dvor je imao bosanski protovestijar Žore Bokšić. Grad su držali bosanski vladari, a kasnije vlastela Pavlovići. Grad je obezbjeđivala tvrđava Olovac.

U drugoj polovini 14. vijeka, u doba Tvrtka I Kotromanića u Olovu su sagrađeni samostan i crkva Svete Gospe, koji predstavlja najstarije gospino svetište na Balkanu. Ovaj vjerski objekat je stjecište velikog broja vjernika katolika iz svih krajeva BiH i Hrvatske.

Dolaskom Osmanlija u Olovu se povećava broj muslimanskog stanovništva koje početkom XVI vijeka gradi džamiju na lokalitetu današnjag naselja Gornje Olovo, a već u 17. vijeku muslimani čine tri četvrtine stanovništva u Olovu. Vjerovatno zbog plahovitih planinskih rijeka (Biostice, što dolazi iz Knežine i Stupčanice iz vrela kod Han Pijeska) koje su u proljeće plavile okolna polja, naselje Donje Olovo nastalo je tek u 20. vijeku. Razvoju Donjeg Olova, odnosno današnjeg gradskog jezgra, nakon austro-ugarske okupacije, znatno je doprinijela izgradnja pruge Zavidovići-Olovo-Han Pijesak. To ujedno predstavlja početak planske eksploatacije bogatih olovskih šuma, što i danas predstavlja osnovni privredni resurs. Po popisu iz 1991. godine, općina Olovo imala je 16.956 stanovnika, od toga u gradu Olovu – 3.311.

Izvor članka:

zedoturizam.ba; olovo.ba

Za prelijepe fotografije širom Bosne i Hercegovine posjetite facebook stranicu: Horion Bosna

Pozitivne.info