Dovoljno jaki

Dat nam je ovaj život, zato jer smo dovoljno jaki za njega. Dat nam je, jer smo dovoljno jaki da se nosimo sa svim njegovim teškoćama, jer smo dovoljno dobri da zaslužimo sve sretne trenutke. Postojimo baš zato jer imamo svoju svrhu. Postojimo, jer naše postojanje vrijedi. Vrijedi ljudima koji nas poznaju, vrijedi onima koji nas vide u prolazu, i pitaju se: Zašto smo se sreli, baš mi? Postojimo, jer bez nas, nečiji život ne bi bio prožet još jednom posebnošću, osim njegove same. Postojimo, zato jer kroz druge ljude, možemo da budemo nadopunjeni, i drugi mogu da nam budu nadopuna. Mogu biti uho našem glasu, možemo biti muzika njihovim otkucajima.

Vrijedi, jer smo mi, baš mi, jedinstveni, po svemu. Jedinstveni po našem genetskom kodu, po našim specifičnim crtama lica, koje iz tog koda proizilaze, po jedinstvenim osobinama. Neponovljivi i neumnoživi. Ali, ipak, savršeni za svako sklapanje prstiju, napravljeni tako da pronalazimo druge, u čije praznine u prstima se uklapamo. Napravljeni tako da budemo drugima bliski, ali da uvijek budemo od drugih odvojeni svojom sopstvenošću.

Postoji razlog što postojimo. To je, da budemo ono što jesmo. Da pustimo da osjetimo sve nijanse osjećaja koji leže u našim srcima, da pustimo da osjetimo svu ljepotu koja se zbiva oko nas, da pustimo da naučimo od svega sa čime smo u doticaju, da uvidimo, svako od nas sebi specifične, načine na koje ćemo se moći postaviti prema nekome ili nečemu.

Da vidimo, svako od nas na sebi svojstven način, svijet oko sebe. Da pustimo da ga obojimo kistom svoje jedinstvenosti, onako, kako se nama čini smisleno. Da budemo drugima primjer, da ne moraju, kao mi prolaziti kroz iste bolove. Da budemo drugome potpora, da osjete, da smo, kao i oni, koračali istim stazama, i da smo s njih izašli jači, da nismo pobijeđeni, nego pobjednici samo.

Dat nam je ovaj život, jer smo dovoljno jaki za njega. Do ovdje smo došli, zahvaljujući svojoj snazi koračanja naprijed. Do ovdje smo došli, zahvaljujući svojoj snazi da najbolje uzimamo iz iskustva, i da nas ono uči, za dalje. Potapšimo sami sebe po ramenu, priznavajući sebi naš uspjeh. I krenimo naprijed, jer smo pokazali da možemo. I krenimo bolji.