Izbori, demokratija, politika i druge nevažne imenice

Svaki narod ili zajednica treba da ima svog lidera. To je tačno.

Svaka zajednica treba da vodi brigu o svom uređenju, pravilima ponašanja, politici i drugim društvenim okolnostima. I to je tačno.

Svaka zajednica mora da se temelji na jednakosti svih ljudi, poštivanju većine i autoriteta. I to je tačno.

Pa u čemu je onda problem?

Kada se malo saberemo, sve od gore navednog mi svakodnevno živimo. Mi to sve u pravilu dobro znamo. Da se izvesti zaključak da mi znamo kako živjeti u zajednici i kako to treba da izgleda dobro organizirano “demokratsko” društvo.

Ovo nije stranica na kojoj se želi istaći negativnost nekih društvenih pojava, aktuelizirati problematika naših politika i sl. To je najmanje što želimo. U stvari to su apsolutno NE BITNE stvari. Idemo mi dalje..

Kada čovjek ima neku neugodnost u životu, uvijek traži uzrok vodeći se normalnim razmišljanjem da sve ima svoj razlog. Tako isto se dešava kada nam se nešto lijepo desi u životu. Inspiracija na ovu temu i jeste zašto se ljudi nikad ne zapitaju, da pored popunjavanja papirića, dizanja ruku i drugih vezanih stvari, ne postoji ono nešto sasvim drugo što možda određuje neke društvene tokove.

Mislimo malo sljedećom logikom. Ako zajednicu čine dva čovjeka i oni dobro funkcionišu i sretni su, to bi vjerovatno značilo da su i jedan i drugi sretni djelovanjem u toj zajednici. U suprotnom, teško je zamisliti dvoje, koji se ne vole, a da žive sretno u bračnoj zajednici i sl. Oni zadovoljni će vjerovatno pokazivati bolje impulse u društvu, zračiti pozitivnije i lakše se uklapati u društvene tokove. Slična logika se može upotrijebiti na troje, četvero, petero, stotinu, hiljadu, milion…

Nastavljajući u tom smjeru, a znajući da je čovjek ono što misli, zašto se ne zapitamo koji je naš doprinos svemu tome ili ovome. Zašto se stalno oslanjamo na to da je glasački listić mjera ili vrijednost koja određuje društvo, sije strahove i odbojnost.

Slobodan si da imaš svoj izbor, biraš šta je tebi dobro i šta te čini sretnim. Zanemari šta drugi rade, ne očekuj od drugih i ne pozivaj druge na odgovornost. To je oprostite na izrazu baš glupo. Radi za sebe, pomaži drugima za sebe, uči za sebe, voli za sebe, govori za sebe.

Neće većinski broj listića pobijediti, nego većinski broj dobrih namjera, dobrih dijela, pozitivnog i ustrajnog rada.

Eh tek tada ćeš vidjeti kako se stvari poboljšavaju.

Oprostite ukoliko u tekstu naiđete na neku pravopisnu grešku. 🙂

Pozitivne.info