Saznajte šta vas spriječava da budete sretni

Ako nismo sposobni priznati pogrešku ili razmotriti tuđe stavove, najčešće se radi o strahu da nismo dovoljno dobri ako nismo posebni i savršeni. Ako imamo potrebu poniziti druge, vjerojatno smo kao djeca naučili koristiti to kao način zaštite.

Koristite čežnju i ganuće – oni vas mogu dovesti do osjećaja i pronalaženja dijelova sebe za kojima ste tragali cijeli život. Osjetite ih, pojačajte, proširite. Oni nisu ovdje bez razloga – mogu biti vodstvo prema onome tko stvarno jeste i što stvarno želite – jedan je to od citata kojima se svom čitatelju obraća Kosjenka Muk, autorica dviju knjiga i to »Emocionalna zrelost« i »Verbalna samoobrana«.

Uz knjige, ova je profesorica defektologije – socijalne pedagogije potpisnica i brojnih članaka, a svima je zajednička, pojednostavljeno rečeno, teza da nas nezrele emocije blokiraju na putu prema unutranjim promjenama koje će, kad se jednom ostvare, naš život odvesti u gabarite po našoj sretnoj mjeri. Naše se prvo pitanje odnosi se upravo na to kako se možemo otrgnuti od nezrelih emocija? Naime, kada kažemo emocije prosječan svijet često konstatira da je to »ono što komplicira život« i da je, da karikiram, to najbolje ostaviti sa strane i ići svojim poslom?

– Točno, sretala sam ljude koji smatraju da su emocije samo problem koji ih ometa u ostvarivanju uravnoteženog života i da ih je potrebno ignorirati ili strogo kontrolirati. Međutim, pokušaj kontrole emocija u pravilu dovodi do njihova potiskivanja, nakupljanja i povremenih emocionalnih eksplozija, a s vremenom može dovesti i do psihosomatskih poremećaja. Točno je da nas neke emocije navode na nekonstruktivno ponašanje, bilo da se radi o instinktima koji potječu »iz kamenog doba«, bilo da se radi o obrambenim mehanizmima naučenim u ranom djetinjstvu. No s takvim emocijama se puno lakše nositi ako si dopustimo da ih osjetimo i ako istražimo što je u njihovoj pozadini, što ne znači nužno da ćemo automatski i reagirati prema njima. S druge strane, dio naših emocija može se pretvoriti u prelijepa iskustva, a neke nas upozoravaju ako drugima činimo štetu ili dopuštamo da je oni nama čine.

Zašto smo najčešće robovi dječjih emocija?

– Prvo, važno je naučiti razlikovati zdrave, poticajne i konstruktivne impulse od onih nekonstruktivnih ili djetinjastih. Smatram da je uravnotežena suradnja emocija i racionalnog uma definicija mudrosti i ključ za osobnu sreću. Najveći je problem u tome što su dječje, nezrele emocije najčešće mnogo intenzivnije od onih zrelijih, te nas navode na dvostruka mjerila i različite načine na koje sami sebi opravdavamo svoje pretjerane ili neobzirne reakcije. Potrebno je promatrati sebe kako bismo prepoznali svoje omiljene izgovore da ne preuzmemo odgovornost.

Izgovori su neodgovornost

U svom radu koristite metodu Soulworka, pa nam o tome recite nešto.

– Soulwork Systemic Coaching je (pomalo nespretno nazvan) noviji oblik »treninga« koji je usmjeren na prepoznavanje i rješavanje dugoročnih obrazaca koje nosimo iz obitelji, svoje rane mladosti, i koji nas mogu navesti da nesvjesno sabotiramo vlastito emocionalno zdravlje i sreću. Ovaj način rada usmjeren je na obiteljsku dinamiku i »politiku« umjesto na pojedinca. Zapostavljate li vlastiti brak zato što vam je roditelj emocionalni partner više nego vaš bračni drug? Jeste li izabrali intimnog partnera po uzoru na roditelje? Osjećate li da ne smijete biti previše sretni budući da su važni članovi obitelji nesretni? Koje su nesvjesne prednosti i dobrobiti fizioloških problema? To su samo neka od pitanja koje postavljamo u Soulworku.

Što ljude s kojima radite najviše muči? Pretpostavljam da ne traže vašu pomoć, savjet ili seminar zato što ste »pukli« u svađi s kumicom na placi. Koji su okidači za traženje pomoći?

– Ljudi najčešće dolaze kad su u emotivnoj krizi, što je šteta jer je većinu problema lakše riješiti dok su još u blažoj fazi razvoja. Dvije najčešće skupine problema su bračni ili ljubavni odnosi te odnos prema sebi (nesigurnost, krivnja, sram, nedostatak samopoštovanja). Ako se neki problemi često ponavljaju u vašem životu i ne uspijevate ih riješiti snagom volje (npr. biranje sličnih neadekvatnih osoba kao intimnih partnera ili strah od autoriteta), razložno je pretpostaviti da je podloga u nesvjesnim obrascima koji su nastali kao reakcija na iskustva u dobi kad smo bili ranjivi i sugestibilni – dakle u dječjoj dobi.

Vraćanje u dječje emocije

U vašem radu čest je pojam samopoštovanje čiji se nedostatak kod osobe manifestira na razne načine. Pojasnite nam to.

– Često pišem o tome kako je uzrok većine neadekvatnih reakcija loš stav o sebi i nedostatak samopoštovanja, što nas može navesti na obrambene reakcije kao što su arogancija, borba za moć, pa čak i nasilje. Samopoštovanje se ne smije brkati s vanjskim samopouzdanjem, koje može biti samo obrambena maska. Ako nismo sposobni priznati grešku ili razmotriti tuđe stavove, najčešće se radi o strahu da nismo dovoljno dobri ako nismo posebni i savršeni. Ako imamo potrebu poniziti druge, vjerojatno smo kao djeca naučili koristiti to kao način zaštite od straha ili osjećaja manje vrijednosti. Neodgovornost je često bijeg od osjećaja nametnute krivnje ili strah od nesposobnosti. Druga česta podloga nekonstruktivnog ponašanja su transferi – trenuci u kojima se naša podsvijest »vraća u prošlost«, te umjesto realne osobe pred nama kao da vidimo neku neugodnu osobu iz prošlosti i reagiramo na to prošlo iskustvo.

Nerijetko koristite svima poznat termin »rad na sebi«. Kada čovjek može reći da je na sebi poradio, da je gotovo i da može početi živjeti »po svom«?

– Pod »radom na sebi« ne podrazumijevam samo obrazovanje ili promjenu vanjskog nastupa, kako se taj izraz često površno koristi, nego kontinuiran rad na emocionalnoj svjesnosti i odgovornosti. To je, naravno, nešto što je potrebno prakticirati kroz cijeli život. No početak je obično najteži, kao i kod svake druge navike. U početku je potrebno suočiti se ne samo s emocijama koje smo do tada izbjegavali, što može biti bolno, nego i s potrebom da se poduzmu koraci prema stvarnim vanjskim promjenama, čime se možemo osjećati nesigurno i zaplašeno. No ako ustrajete i prihvatite te izazove, možete očekivati da će vaš život postajati sve kvalitetniji, a rad na sebi sve lakši. Uvijek se možete usavršavati, no obično je potrebno nekoliko mjeseci do nekoliko godina kako bi se najproblematičniji životni obrasci zamijenili konstruktivnim navikama. Nakon toga neće sve biti savršeno, i dalje ćete imati »žutih minuta« i povremenih problema, no znak da ste napredovali je da će obično te krize biti puno blaže nego ranije, te da se s njima nosite odgovorno i zrelo.

Dolores Juretić, Izvor; www.novilist.hr