Američka turneja je druga faza priprema fudbalske reprezentacije BiH: Bilo bi lijepo otvoriti i zatvoriti Mundijal na Marakani

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine završila je prvu fazu priprema u Sarajevu i odletjela za Sjedinjene Američke Države, tačnije u St. Luis i Chicago, gdje će nastaviti da radi.

Bilo je manjih problema tokom putovanja, jer avion Lufthanse koji je poletio iz Frankfurta nije sletio na aerodrom O'Hare u Chicagu, kako je bilo predviđeno, već je nakon kruženja i čekanja preusmjeren za Indianapolis, odakle je put nastavljen za St. Luis. Malo kašnjenja, malo nervoze, ali je važno da je sve proteklo u najboljem redu i da je ekipa, kako je i bilo predviđeno, smještena u hotel Ritz Carlton.      

Kada ovaj tekst ugleda svjetlo dana, izabranici Safeta Sušića će već odigrati prvu pripremnu (petak uveče) utakmicu sa najboljom selekcijom Obale Slonovače u St. Luisu. Bez obzira na rezultat, ovaj ogled je poslužio selektoru da provjeri jedno od rješenja u veznom redu. Poznato je da naša selekcija uvijek teško igra protiv onih ekipa koje u svojim redovima imaju trkački spremne igrače. Zato su i izabrani slonovi, koji po stilu igre podsjećaju na superorlove, reprezentaciju Nigerije, koja je jedan od protivnika u grupnoj fazi. 

Ko će u vezu?

Pitanje koje se često postavlja Sušiću, a o kojem on mora dobro razmisliti i sa  saradnicima odvagati sve mogućnosti, jeste mogu li istovremeno na terenu igrati Zvjezdan Misimović, Miralem Pjanić i Haris Medunjanin. Nesumnjivo je da su sva trojica vrhunski igrači, ali Svjetsko prvenstvo nije prilika da se na njemu umire u ljepoti igre. Posljednjih četiri-pet Mundijala je pokazalo da niko ne želi previše da reskira, da se uvijek igra sa puno trke i čuvanja lopte ili zatvaranja prostora u veznom redu. Sigurno je da ni u Brazilu treneri neće odustati od takvih zamisli. Sve će biti podređeno rezultatu, ali je prije svega važno ne izgubiti. Tu odlučujuću bitku dobijaju veznjaci na sredini terena. Svima je još u sjećanju ekipa Italije koja je 1980. u Španiji jedva prošla grupu sa tri remija, a onda postala svjetski prvak.    

Spomenuta trojka naših igrača sredine terena, bez obzira na veliko fudbalsko umijeće, sigurno ne spada u red vrhunskih trkača, a ni u one igrače koji protivnicima oduzimaju loptu i, ako treba, vrše destrukciju igre. Otkako je Pape iz reprezentacije, možda i opravdano zbog godina, udaljio Elvira Rahimića sa pozicije zadnjeg veznog, zmajevi imaju problema sa odbranom svog gola, sprečavanjem kontri i zaustavljanjem protivničkih napada. Selektor na toj poziciji sada forsira Medunjanina, ali nije to neko najsretnije rješenje jer u svom klubu ne igra na toj poziciji. Takođe, odlučio se da u Brazil povede nećaka Svena Tina Sušića, a ne Adnana Zahirovića, člana njemačkog drugoligaša Bochuma, koji je u nekoliko susreta na tom mjestu odigrao sasvim solidno. Sin njegovog brata Seada ne igra u Hajduku na tom mjestu, više je tip veznjaka poput Misimovića i Pjanića i sigurno je da u defanzivi od njega neće biti neke velike koristi. 

Ipak, to je samo jedna od dilema koju će Sušić i stručni štab morati otkloniti do prvog susreta sa Argentinom, koji sigurno nije jedan od presudnih za ostvarivanje cilja – plasmana u drugi krug takmičenja među 16 najboljih selekcija. Kakvu će taktiku izabrati, mada tu nema nekog velikog prostora za manevrisanje s obzirom na  izbor igrača, moći će se nazrijeti u susretu protiv Meksika. Nakon meča sa Obalom Slonovače, bh. ekspedicija putuje danas za Chicago, gdje ih u utorak, u 20.30 sati po srednjoevopskom vremenu, čeka druga provjera.  

Ako su slonovi bili odabrani za protivnika zbog Nigerije, Meksikanci su nam ponudili pripremni susret da im zmajevi glume vatrene, reprezentaciju Hrvatske. Iako u igri ove dvije selekcije nema previše sličnosti, selektor Miguel Herrera valjda smatra da sve evropske selekcije igraju slično, pa zašto ne bi i susjedi. U ovom susretu Sušić će imati priliku da provede neke svoje zamisli, ne prilagođavajući se protivniku. Takav pristup će biti neophodan 25. juna protiv Irana u Salvadoru. Biće to možda i susret (nadamo se da će u prethodna dva osigurati nadu za plasman) koji će odrediti sudbinu reprezentacije u debitantskom nastupu na jednom velikom  takmičenju.                                   

Bitna je atmosfera 

No, bez obzira na rezultate pripremnih susreta, kakav će biti razvoj događaja u Brazilu, umnogome će zavisiti od eventualnih povreda i atmosfere u timu. Za sada ljekarski tim nije imao previše posla, a jedinu ozbiljniju povredu skočnog zgloba ima Ermin Bičakčić, ali se vjeruje da će do početka šampionata biti sasvim spreman i već je trenirao bez lopte. Dobra vijest je i da se ponovo ističu dobri odnosi unutar ekipe. Sušić i Džeko su, kažu, izgladili nesporazume, tako da bar s te strane ne bi trebalo biti problema. Dijamant je sigurno jedna od važnijih karika u ovoj ekipi, a kako je u finišu prvenstva Engleske igrao u sjajnoj formi, bila bi šteta da neke periferne činjenice utiču na njegov doprinos u igri. Uostalom, selektor je na spisak za Brazil uvrstio i njegovog dugogodišnjeg cimera Senijada Ibričića, koji je u posljednje vrijeme bio jedan od razloga zahlađenja odnosa sa selektorom.

Kakva će biti sudbina zmajeva u Brazilu, zavisiće i od raspoloženja kapitena Emira Spahića. Spaha je u mnogo čemu nepredvidiv. Kada je u punoj formi i kada ima svoj dan, jednostavno zatvori sve prilaze golu i neprelazna je prepreka za sve napadače. Ali, zna on i da se proslavi svojim kiksevima. Sjećamo se dobro njegove odluke da u finišu duela sa Francuskom u Parizu, koji je bio presudan za odlazak na EP u Poljskoj i Ukrajini, kod korner-linije dribla Samija Nasrija, umjesto da loptu nabije na vrh tribina stadiona i odvede zmajeve na prvo veliko takmičenje. Epilog toga je penal i izjednačenje Francuza, što je BiH odvelo u baraž s Porugalom, a zna se kako smo se tamo proveli. Slično se moglo dogoditi i u posljednjoj kvalifikacionoj utakmici sa Litvanijom, kada je u posljednjoj minuti ponovio sličnu egzibiciju. Na svu sreću, posljedica nije bilo. 

Javna je tajna da se kapiten jedini kod vođstva reprezentacije raspitivao kolike će biti premije u Brazilu. Iako je poznato da će se isplate nagrada igračima za plasman na Mundijal vršiti nakon šampionata, kada na račun N/FSBiH stignu sredstva iz FIFA, Spahića je interesovalo kolike će biti premije za eventualni uspjeh u zemlji fudbala i kafe. Nismo do sada iz kuće bh. fudbala čuli nikakve vijesti o toj temi, ali mora da je Spahićevu mašta proradila čitajući vijesti na portalima da je, naprimjer, Nigerijski savez odredio da svaka pobjeda na Mundijalu donosi igračima 10 hiljada američkih dolara. Nešto izdašniji je bio Njemački savez, koji je odlučio da svakom igraču dodijeli 20 hiljada eura po utakmici, bez obzira na to da li  igrao ili ne. Možda je i to jedna od tema koju predsjednik Elvedin Begić i fudbalska vlada moraju raspraviti prije početka šampionata radi mira u kući. Neka reskiraju i ponude premiju od 200 hiljada eura za prvo mjesto, možda i upali. Za titulu FIFA daje sasvim solidne nagrade.

Dobra stvar je i to da su reprezentativci na pripreme došli u dobroj formi. Sušić čak tvrdi da, što se fizičke spreme tiče, šampionat već sutra može da počne. Ako je tako, a nema razloga da ne vjerujemo, možemo sa optimizmom čekati utakmice. Tako je i Misimović iz ekipe Guizhou Renh došao u nikad mršavijem izdanju. Izgleda kao maneken, očigledno da mu je godila kineska raznovrsna hrana. To su dobre vijesti za naše navijače, kojih, nažalost, zbog udaljenosti neće biti u velikom broju u Brazilu, ali su zato od plasmana na svjetsku smotru porasla njihova očekivanja. Po našem dobrom običaju, očekuju da vide zmajeve 13. jula u finalu protiv Brazila. Otvoriti i zatvoriti šampionat na legendarnom stadionu Marakana u Rio de Janeiru, kud ćeš manje.                  
 
Da li će biti sretni Adidas dresovi? 

Poznato je da većina sportista ima neke svoje rituale prije izlaska na teren, a jedno nedavno istraživanje je pokazalo da je taj procenat čak 80,3 posto. S druge strane, interesantno je napomenuti i da većina njih koji priznaju da su sujeverni, ustvari, ne vjeruju da njihovi rituali daju rezultate, pa ostaje nejasno zbog čega ih koriste.                             

Naš reprezentativac Vedad Ibišević tvrdi da s tim u vezi ne radi ništa posebno, ali za svaki slučaj uvijek ulazi na teren desnom nogom. Nije nam poznato ko od naših reprezentativaca oblači prvo lijevu pa desnu kopačku, ili obratno, ima li ko svoje sretne čarape ili majicu koju oblači ispod dresa…

Reprezentacija BiH je jedina za koju se još ne zna u kakvim će dresovima nastupati. Razlog tome je činjenica da do 31. maja ima ugovor sa dosadašnjim isporučiocem Legeom, a od sutra, 1. juna, na snazi je novi ugovor sa Adidasom, čiju će opremu Spahić, Džeko, Misimović i drugovi nositi na Mundijalu. Da li će im ti dresovi, gaćice i štucne biti sretni ili ne?

 Vidjećemo. Sreća će, ipak, zavisiti od toga šta prikažu na terenu.                 

Uvijek mali naprave nešto veliko 

Edin Džeko je u najboljim igračkim godinama. Igra u velikom timu, šampionu Engleske Manchester Cityu i nastup na Svjetskom prvenstvu je ispunjenje dječačkih snova. Dobro je poznato da su mnoge “male” reprezentacije u svom debiju na šampionatima svijeta ostvarivale istorijske uspjehe. Evo šta za Index.hr kaže o Argentincima, suigračima iz Citya Sergiu Agueru i Pablu Zabaleti, ali i o svojim očekivanjima:

“Oni su jedan od favorita, ali mi je drago što ćemo igrati protiv njih u Brazilu. Igrat ćemo na Marakani i trebamo dati sve od sebe.”
Koliko Bosna i Hercegovina može na prvom velikom natjecanju gdje, osim s Argentinom, igra s Iranom i Nigerijom?

“Na svim natjecanjima bude neka mala reprezentacija koja napravi nešto veliko. Ne bih se bunio da to ovaj put budemo mi. No, nemamo iskustva, prvo nam je veliko natjecanje…”, ipak je oprezan Džeko.

Izvor: Oslobodjenje.ba