Island: Zemlja najsretnijih ljudi na svijetu. Koji je recept?

Ako je suditi po svjetskim statistikama i brojkama što, kako se tvrdi, mogu kvantitativno izmjeriti sreću neke nacije, Island, otok koji Golfska struja čini daleko toplijim nego što mu engleska verzija imena (Iceland) kaže, najbolji je komadić Zemljine kugle. Skoro svake godine Islanđani završe na samom vrhu ljestvice najsretnijih ljudi na svijetu, a ove je godine otok proglašen i najmiroljubivijom zemljom svijeta. Zemlja velika kao Hrvatska i Bosna i Hercegovina zajedno ima oko 300.000 stanovnika, dvije trećine ih živi u glavnome gradu Reykjaviku i oko njega. U Reykjaviku zaključavaju vrata, u ostatku zemlje to još nije običaj… 

Jesu li Islanđani doista tako sretni kako se ostatku svijeta čini i što je recept za sretno društvo, za Jutarnji list objašnjava Stefán Ólafsson, profesor na Sveučištu Island, sociolog koji se bavi ispitivanjem sreće.

– Mislim da je suština naše sreće to što ljudi osjećaju da su važni društvu. Kad imate 300.000 stanovnika, svaki pojedinac čini razliku. Ovdje svatko osjeća da je netko. Zatim, obiteljski odnosi kod nas su još čvrsti. Ljudi su bliski sa susjedima i rođacima, a znamo da su društveni odnosi jako bitni za osjećaj zadovoljstva. Naravno da je sve ovo samo neka vrsta nadogradnje na same temelje sreće, a ti temelji su prosperitetno i socijalno društvo. Mislim da su tri bitna stupa sreće: zdravstvo, koje je kod nas jako kvalitetno, zatim socijalni sustav skan-dinavskog tipa, što ljudima pruža mir i sigurnost, te činjenica da gotovo svi imaju posao – imamo odlično tržište rada s velikim mogućostima zapošljavanja – kaže Olafsson.

Islanđani su, gledajući brojke, pri samom europskom vrhu po stopi razvoda braka, po stopi nataliteta i po broju žena koje rade izvan kuće. Kombinirate li tri pokazatelja i zamislite zemlju punu samohranih majki s dvoje, troje djece koje trče na posao, teško da će se takvo društvo doimati jako sretnim. U čemu je, onda, stvar? – Bit je u tome kako organizirate život poslije razvoda. Te žene imaju financijsku i inu pomoć bivših supruga. Razvod braka ovdje se nužno ne doživljava kao neuspjeh – to može biti i pozitivna stvar, jer ako ste u braku koji ne funkcionira, pozitivno je ako se odlučite izaći iz njega. Rastavljene osobe nisu stigmatizirane, nemamo običaj ostajati u lošim brakovima ‘radi dobrobiti djece’. U većini slučajeva starateljstvo nad djetetom i dalje dijele majka i otac, djeca uglavnom žive s majkama, ali očeve viđaju često, a bivši supružnici najčešće ostaju u korektnim odnosima. Većina ljudi nakon razvoda s vremenom se ponovo ženi ili žive u kohabitaciji s nevjenčanim partnerom – objašnjava Olafsson.

Spomenimo usput, Island je prije 28 godina proglasio prvu demokratski izabranu ženu predsjednicu na svijetu.Bila je to samohrana majka Vigdis Finn Bogadottir. Prvorotikinje u tridesetima još nisu moda na Islandu. Islanđanke, čak i kad studiraju, često rađaju u ranim dvadesetima, ali majčinstvo im nije razlog da ostave studij. Rodiljni dopust tu traje devet mjeseci, s tim da šest mjeseci koristi majka, a tri mjeseca otac. Oboje u vrijeme rodiljnog primaju 80 posto svoje plaće. Masovniji odlazak očeva na rodiljni počeo je 2000. i sada većina njih koristi to pravo…

 Glavna sezona godišnjih odmora i kod nas je u srpnju i kolovozu, ali tada ljudi ostaju na Islandu. U inozemstvo putujemo najviše zimi, zatim u jesen i proljeće. Zimu je najbolje razlomiti s više kraćih odmora. Najbliže omiljene zimske destinacije su Florida i Kanari; ako se ljetuje u inozemstvu, onda su to Španjolska, Italija i Grčka, no mi puno putujemo po cijelom svijetu – kaže Olaffson. Usporedbe radi, prije nekoliko dana, kad smo sa Stefánom

Ólafssonom razgovarali, u Reykjaviku je bilo 16, a u Zagrebu (u ovo doba neuobičajenih) 18 Celzijevih stupnjeva.

Islanđani u inozemstvo često odlaze i na studij. – Ovdje, naravno, postoji sveučilište, ali mi smo mala zemlja, pa je i izbor mali. Naša je velika prednost što se gotovo svi koji odu i vrate. Često odlaze studirati u Ameriku, Englesku i Skandinaviju, a potom se vraćaju kući jer, kažu, Island je dobra zemlja za obiteljski život, ovdje je lakše odgajati djecu. Tako, iako smo mala zemlja, na kraju dobivamo ljude koji su se obrazovali i djelomice stasali u puno različitih sredina. U posljednjih 15 godina zemlja je postala i meta imigranata. Devedesetih smo imali za Island mnogo izbjeglica iz zemalja bivše Jugoslavije. Od 2000. najbrojniji su Poljaci, Filipinci i Tajlanđani – rekao nam je prof. Ólafsson.

Očekivana duljina života za muškarce je 80, za žene 83 godine, po BDP-u Islanđani su godinama među prvih deset u svijetu, u svetskim razmjerima kupuju gotovo najviše knjiga po stanovniku, imaju više mobitela nego Finci, teško je naći informatički bolje umreženu zemlju i zemlju čiji stanovnici udišu čišći zrak… Koji su im najveći problemi, o čemu to, barem rasprave radi, raspravlja nacionalni parlament, što pišu domaće novine, pitamo prof. Ólafssona.

– Najveći problem su troškovi života. Prosječna plaća je 3100 eura i u obitelji najčešće rade oba partnera, ali ovdje je sve skupo. Imamo sve više problema i s drogom. Kod nas je toga još manje negoli u ostatku Skandinavije, ali uasporedo s tim raste i kriminalitet – kaže on. S visokim islandskim primanjima, najlogičnije je za dugih i mračnih zima iz zemlje sreće i blagostanja zbrisati u neki drugi, možda manje sretan, ali osunčan dio svijeta. Po broju inozemnih putovanja Islanđani su u svjetskom vrhu.

Cijeli tekst