Prokoško jezero: prebivalište “Čovječje ribice”

Prokoško jezero je ledničko jezero na blizu 1660 metara nadmorske visine, nalazi se na planini Vranica, 22 km udaljeno od centra gradica Fojnica, Bosna i Hercegovina. Jezero se odlikuje endemskom vrstom Čovečjom ribicom. Jezero je okruženo stočarskim kolibama i katunima i predstavlja dio netaknute prirode.

Ovo jezero predstavlja turističku destinaciju već dugi niz godina. Jezero je bogato pastrmkom i poznato je stanište rijetke vrste vodenog guštera tritona. Jezero je poribljeno pastrmkom, a ljeti je mogćue ugodno kupanje. Uz jezero se prilegle stočarske kolibe, u kojima se moze odmarati i dobiti pravi domaći specijaliteti (ovčiji sir, kajmak, pita, kruh ispod saća, borovnice i kupine u sezoni i drugo).

Onima kojima je Prokoško jezero bilo razlogom tek upoznavanja, ovo odmorište je odličan izbor, jer nudi svu komociju koju je u planini rijetko naći. Tu se odmaraju ribari i planinari i uopće ljudi kojima su prvi nepovoljni liječnički nalazi ukazali da sa životom nešto moraju raditi. Nešto zaravni uokolo pruža mogućnost i za kampiranje, pa se često mladi ljudi tu okupe, podignu svoje tabore i pjesmu, počiste za sobom i nestanu, što oduševljava šutljive ribare koji love male pastrve, i nikada mi neće biti jasno kako im to uspijeva na tim strminama, a viđao sam i takve entuzijaste koji se penju po stablima i iz krošnji spuštaju svoje muhe na površinu rječice koja se baš uvukla pod kamenje, kiša dugo nije bilo pa ni vode nisu kakve bi trebale biti, no opet, što bi Jahorina i Bjelašnica dale za dio ovoga nebeskog hidroblaga po fojničkim planinama, što bi Igman dao a južne planine da ni ne spominjem. Naravno, hodopiscu je zboriti o ljepotama koje vidi, no ima i manje lijepih stvari koje se ne vide, jer čovjek gladan novca uredno zatrpa svoje tragove, pa i ja vozeći se prema tom fantastičnom jezeru zamišljam tu moćnu cijev uz rub kanjona, cijev od stakloplastike položenu od zahvatilišta vode pa do kućice s turbinom, napravljenoj u planinskome stilu i zaklonjene od pogleda gustom šumom.

Sir i kiselo mlijeko

Vrtovi Prokosa imaju svega, i špinata i tikava, kukuruza i krastavaca, uh kakva krumpira, graha, kupusa, mrkve, cikle, zelene salate; sve to dospijeva u vrijeme kada se sve u dolinama sprži i pretvori u bivše. Sirevi su najbolji. Sirevi i kiselo mlijeko, bez dvojbe. Poručite pitu sirnicu ili tikvenjaču, luk, malo dimljenoga sira i mesa i eto fešte koju ni Barbijeri ikada nije vidio. Samo nikada i nipošto nemojte pristati na ribu iz jezera, jer ćete pojesti najvećega neprijatelja tritona nakon čovjeka koji vam ju nudi. Tu su neki prepametni idioti nakon rata pustili kalifornijsku pastrvu da se množi, a u želucu tog predatora i vodene nevolje rođene u nekom dalekom američkom znanstvenom laboratoriju zna se naći i po dvadeset malih tritona! Strašno, prestrašno.
Svijeta je ljeti tu toliko, da je sasvim razumno i podizanje male drvene džamije, jer valja se Bogu moliti, a na sedamnaest stotina metara visine, teško da su mu ljudi igdje bliže! Problem otpada riješen je jednotjednim odvoženjem. Još malo, pa će se u sela u podnožju spustiti i ljudi i i njihova uhranjena stada, sijeno su već spustili, a ruksaci su puni raznih čajeva, sušene borovnice i ribizle, gljiva i drugih šumskih čudesa kojih je Prokos prepun. Kao i mnogočega drugog čemu se ta planina već odavno ne veseli… Ni triton, vječni čuvar tajne ovoga čudesnog jezera. Vi ga svakako pohodite, jer uživat ćete a svojim pravilnim odnosom prema ovom ambijentu pomoći ćete i sebi njemu. Prokoško vas čeka, i najviše će vam dati ako mu ništa drugo osim poštovanja ne donosite.

Za prelijepe fotografije širom Bosne i Hercegovine posjetite facebook stranicu: Horion Bosna

Pozitivne.info