Djelovanje svježeg zraka na naše golo tijelo čini da na površinu u kožne žilice pritječe više krvi, zbog čega je čovjek primoran duboko disati, a time dovodi u pluća više zraka i kisika, a kroz pore se jače odvaja otrovna ugljična kiselina. Nadalje, utvrđuje se organizam i jača izlučivanje i ishlapljivanje loših plinova i sokova iz tijela, koje čovjek osobito kroz kožu izlučuje, što ne može postići izlučivanje kroz pluća, bubrege ili crijeva. Koža kroz pore na svojoj površini izlučuje ugljičnu kiselinu, a znojenjem vodenu paru. To djelovanje zovemo disanjem kože jer ima sličnu zadaću kao i pluća.
Kod sunčane i zračne banje oporavlja se i razvija koža, a s time u vezi i čitav organizam jer je pritok krvi u sve žilice jači i življi, zbog čega se oporavlja, čisti i množi krv, a time se opet otklanjaju bolesti srca i bubrega. Zračne banje jačaju i cjelokupan živčani ustroj, koji milijune svojih živčanih vlakanaca dovodi do u gornje slojeve kože. Stoga se zračne banje osobito preporučuju živčano rastrojenim ljudima, na koje odviše razdražljivo djeluje uporaba hladne vode, nadalje slabokrvnim i na plućima bolesnima jer srce i pluća živahnije rade, a time se pojačava izmjena tvari i obnova krvi.
Zračne se banje čine postupno, najprije u sobi kod otvorenog prozora, a kasnije u prirodi, najbolje u šumi na svježem zraku uz gimnastiku, isprva 2-6 minuta, postupno do najdulje pola sata, ali tijelo ne treba umarati.
Odlomak iz knjige: “Narodno zdravlje”, Sadik Sadiković